Izraelske snage izvele su 16. lipnja precizan zračni udar na teheranski aerodrom, uništivši pritom dva borbena zrakoplova F-14 Tomcat. Snimke napada objavljene su u javnosti, a sam čin potvrdio je ono što vojni analitičari već neko vrijeme naslućuju – iransko zrakoplovstvo nalazi se u stanju ozbiljne operativne krize, piše Defense Express.

Legendarni Tomcatovi – relikvije prošlosti

F-14 Tomcat, legendarni američki zrakoplovi koje je američka vojska povukla iz službe još 2006., ostali su u Iranu kao jedini operativni primjerci tog tipa. Međutim, pitanje je koliko ih je doista sposobno za let. Prema podacima IISS-a iz studije The Military Balance 2024, Iran je tada posjedovao do deset Tomcata, no nije navedeno u kakvom su stanju.

Još veći problem od samih letjelica predstavljaju sustavi za borbu – rakete AIM-7 i AIM-54 te radarski sustavi AN/AWG-9. Njihova funkcionalnost je nepoznata, a sve više se nagađa da iranski Tomcatovi više služe kao izvor rezervnih dijelova nego kao stvarna borbena snaga.

Dodatnu sumnju u borbenu spremnost unosi činjenica da iranske vlasti nisu ni pokušale uzletjeti s tim zrakoplovima tijekom izraelskih napada, niti ih skloniti na sigurno.

Gdje su MiG-ovi 29?

Osim Tomcata, Iran raspolaže i sovjetskim avionima MiG-29, koji bi u teoriji trebali činiti okosnicu iranskog zrakoplovstva. No njihova potpuna odsutnost u aktualnim borbenim operacijama dodatno zbunjuje promatrače. MiG-ovi su stigli u Iran između 1990. i 1994., u valu oružanih isporuka iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza i kasnije Rusije.

No već 1993., pod američkim pritiskom, Moskva je obustavila isporuke rezervnih dijelova i tehničke podrške, što je znatno utjecalo na održavanje letjelica sovjetske proizvodnje. Iako Iran i dalje može pokušati staviti MiG-ove ponovno u pogon, pitanje je koliko bi to bilo sigurno, s obzirom na njihovu vjerojatnu dotrajalost i neodržavanje.

Rusija obećavala – i nestala

Sve to događa se u trenutku kada je Izrael izveo i napad na iranske nuklearne objekte i sustave protuzračne obrane, a Rusija – nominalni saveznik Irana – ostala nijema. Nikakva podrška nije stigla iz Kremlja, ni vojna ni politička.

Povijest odnosa između Moskve i Teherana ukazuje da ovakav scenarij nije novost. Iako je krajem 80-ih i početkom 90-ih Iran nabavio MiG-29, Su-24 i rakete zrak-zrak iz SSSR-a i Rusije, ambiciozniji planovi poput prodaje MiG-31 presretača, Tu-22M bombardera i A-50 aviona za rano upozoravanje nikada nisu ostvareni.

Tijekom godina, Rusi su više puta ‘obećavali’, ali pod vanjskim pritiscima redovito odustajali. Od 2005. kolale su čak i glasine da bi pet aviona MiG-31 moglo iz Sirije završiti u Iranu – no ni to se nije dogodilo.