Komercijalne satelitske snimke kompanije Vantor, koje je analizirao Reuters, prikazuju ono za što stručnjaci vjeruju da je osam lakih borbenih zrakoplova K-8 te više od dvadesetak pratećih vozila.

Nalaze se na uzletno-sletnoj stazi koja još nije dovršena.

Snimke su nastale 30. rujna, dan nakon što je kinesko Ministarstvo obrane objavilo uspostavu zajedničkog kinesko-laoškog centra za obuku u Ban Keunu, nedaleko od Vientianea.

Na njima su vidljivi i opsežni građevinski radovi oko piste.

Prva prava kineska baza u jugoistočnoj Aziji?

Brzina kojom kompleks raste privukla je pozornost vojnih diplomata i sigurnosnih analitičara u regiji. Dio njih smatra da bi Ban Keun mogao predstavljati prvu punokrvnu kinesku prekomorsku vojnu bazu u jugoistočnoj Aziji.

Kina je posljednja dva desetljeća snažno modernizirala svoju vojsku, ali još nema mrežu prekomorskih baza usporedivu s američkom.

Izvan Južnog kineskog mora kineska vojna prisutnost oslanja se ponajprije na logističku bazu u Džibutiju te pristup luci Ream u Kambodži.

Rachel Vandenbrink, viša analitičarka Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI), smatra da odabir Ban Keuna možda nije posljedica neke konkretne operativne potrebe.

„Laos ipak ima određenu geostratešku vrijednost kao dostupno uporište u kontinentalnom dijelu jugoistočne Azije, s obzirom na zajedničku granicu s Kinom i infrastrukturne veze, uključujući željeznicu“, rekla je.

Kinesko Ministarstvo obrane nije odmah odgovorilo na Reutersov zahtjev za komentar, kao ni laoške vlasti.

Na pisti osam zrakoplova

Stručnjaci Collin Koh i Alexander Neill te analitičari Vantora procijenili su da zrakoplovi vidljivi na satelitskim snimkama odgovaraju modelu Hongdu JL-8, poznatom i kao K-8.

Riječ je o dvosjedu koji se intenzivno koristi za obuku pilota, ali može obavljati i lake borbene zadaće. Zrakoplov su zajednički razvile Kina i Pakistan, a izvozi se i drugim državama. K-8 koriste i kineske i laoške zračne snage.

Prema godišnjoj procjeni Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), Laos raspolaže s četiri takva zrakoplova. Koh pritom upozorava da je njihova operativna sposobnost upitna.

Čeka se pojava protuzračne obrane i skladišta streljiva

Dok gradnja napreduje, analitičari posebno prate hoće li se u kompleksu pojaviti sustavi koji bi pokazali da Ban Keun neće služiti samo za vojnu obuku.

Među njima su protuzračna obrana, skladišta streljiva i goriva te oprema za nadzor i izviđanje.

Pojava takve infrastrukture bila bi snažan pokazatelj da objekt dobiva znatno širu vojnu funkciju.

Neill smatra da sadašnja pista izgleda relativno kratko i naizgled bezazleno, ali upozorava da bi u budućnosti mogla prihvaćati znatno veće zrakoplove.

„Čini se da je aerodrom projektiran tako da omogućuje produljenje piste i operacije većih zrakoplova“, rekao je.

Među njima bi jednog dana mogli biti i kineski zrakoplovi za elektroničko izviđanje i prikupljanje obavještajnih podataka, čime bi Peking mogao povećati svoj doseg u jugoistočnoj Aziji.

Nekada tajna baza CIA-e

Cijela priča ima i zanimljiv povijesni obrat. Pomažući Laosu u izgradnji kompleksa Ban Keun, Kina zauzima lokaciju koju su Sjedinjene Države tajno koristile tijekom Vijetnamskog rata.

Ban Keun je sedamdesetih godina bio poznat pod oznakom Lima Site 44.

Koristio ga je Air America, zrakoplovna kompanija koja je bila tajno povezana s američkom CIA-om, pokazuju arhivski dokumenti koje je Reutersu ustupio stručnjak za jugoistočnu Aziju iz američke Kongresne knjižnice Ryan Wolfson-Ford.

Air America prevozila je pripadnike naroda Hmong koji su se uz američku potporu borili protiv komunističkih snaga u Laosu, kao i opremu i zalihe prema teško dostupnim planinskim uzletištima poznatima kao „Lima Sites“.

Prema istraživaču Joachimu Leekeru, Ban Keun se još 1968. koristio kao polazište s kojeg su helikopteri Air Americe prevozili borce Hmonga prema drugim područjima sukoba.