Deset godina nakon što je Jim O'Neill, ekonomist Goldman Sachsa, identificirao Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu kao buduće predvodnike globalne ekonomije, savez navedenih zemalja pod nazivom BRICS (skupini se 2010. pridružila i Južna Afrika) već gubi na važnosti. Zbog brojnih prepreka razvoju, ocjenjuje Foreign Policy, Rusija i Kina trebaju napustiti skup, a uz bok Indiji i Brazilu, u novom savezu pod imenom TIMBI, trebaju stati Turska, Meksiko i Indonezija.

TIMBI je više od zgodne kratice, piše Foreign Policy: navedenim zemljama zajednički su pozitivni demografski podaci, stupanj demokratizacije i činjenica da je njihov zajednički BDP već sada veći od kineskog, a pritom i ubrzano raste. Njihova kombinacija propulzivne radne snage i političke otvorenosti signalizira ubrzani rast ljudskog kapitala i inovacija koje će ove regionalne sile u bliskoj budućnosti katapultirati u svjetske sile.

Usporavanje kineskog motora rasta

Kineski motor rasta usporit će se, koliko god nevjerojatno to zvučalo u sadašnjem trenutku. Od 1980. do 2010, kineska radna snaga rasla je prosječno za 1,7 posto godišnje, čemu se pripisivala oko petina godišnjeg ekonomskog rasta Kine. Istovremeno, urbanizacija – ključni izvor rasta produktivnosti kineske radne snage – rasla je po stopi od 4,3 posto godišnje, dok je obrazovanje doživjelo pravi bum: od 1998. do 2004. rast upisa na fakultete skočio je s 3,4 milijuna na 13,3 milijuna, što je godišnji rast od 25 posto. Upravo navedeni trendovi, koji stoje iza kineske stope rasta od 10 posto, počeli su se okretati. Kao rezultat politike 'jednog djeteta', broj radne snage prestao je rasti 2010, a radno stanovništvo smanjit će se do 2040. za 15 posto. Što se obrazovanja tiče, Kina je ove godine najavila da će ograničiti rast doktorskih programa, a kineski studenti strahuju da se neće imati gdje zaposliti.

Kina, osim toga, nije najbolja sredina za inovatore: nedavno izvješće IBM-a pokazalo je da je Kina 83. na ljestvici od 134 zemlje po međunarodnom korištenju inovacija u poslovnim tehnologijama – Rusija je na 98, Indija na 43, a Brazil na 58. mjestu. 'Autoritarne države nikada nisu pogodovale inovacijama; nove ideje dolaze od slobodnomislećih ljudi koji preispituju državne vlasti i postojeće stanje stvari, što teško da je dobrodošlo u Kini', piše Foreign Policy.

Kina se suočava i drugim preprekama: oslanjanje na izvoz u bogatije zemlje ne može se održati zbog usporavanja rasta u SAD-u, Europi i Japanu; pokušaji poticanja potrošnje unutar Kine ne cvjetaju zbog štednih navika stanovništva; sirovine postaju sve skuplje, dok se istovremeno moraju sve više uvoziti.

Nekonkurentna Rusija

Rusiju, istovremeno, obilježava smanjenje broja stanovnika i katastrofalni zdravstveni sustav. UN prognozira da će se ruska populacija u dobi od 15 do 59 godina smanjiti za petinu u iduća tri desetljeća. Uz takve prognoze, Rusiji bi za održavanje sadašnjeg gospodarskog rasta od pet posto trebalo povećanje produktivnosti po radniku za gotovo šest posto godišnje – podaci iz 2007. svjedoče o porastu produktivnosti od jedan posto.

Nadalje, ruski proizvodi – uz izuzetak oružja i programskih rješenja – nisu konkurentni na međunarodnom tržištu. Čak 25 posto prihoda ruskog BDP-a stiže od prodaje nafte i plina, a pad potrošnje tih energenata u 2008. i 2009. imao je katastrofalan učinak na rusko gospodarstvo.

Izostanak zakonskih odrednica i netransparentno pravosuđe zapreka su razvoju produktivnosti, a privlačenje stranog kapitala nije izgledno u uvjetima visoke korumpiranosti i sumnji u snagu pravne države. S obzirom da sve, Foreign Policy izbacuje Rusiju iz kluba najperspektivnijih zemalja.

Potencijal veći od izazova

Potencijal rasta daleko je veći u Turskoj, Indiji, Brazilu, Indoneziji i Meksiku – sve ih odlikuje demokratska vlast, poduzetnička kultura, porast radne snage i potencijal za rast razina obrazovanja. Naravno, i navedene zemlje suočavaju se s poteškoćama.

Izazov Turske rješavanje je pitanja kurdske manjine, koja čini 20 posto stanovništva, kao i (ne)sloboda medija. Indiju koče prijetnje sukobom između hindusa i muslimana, ustanak ruralnog stanovništva na sjeveroistoku zemlje, velike razlike u regijama i korupcija na lokalnoj razini. Brazil se suočava s prijetećim nejednakostima, kako unutar gradova, tako i između siromašnog sjevera i razvijenijeg juga. Indonezija mora riješiti dugotrajne regionalne konflikte, a dijelovi Meksika na granici su kaosa zbog rastućeg nasilja vezanog uz krijumčarenje narkotika.

Unatoč svim problemima, navedene države u posljednjem desetljeću ostvaruju snažni rast, a za razliku od Kine i Rusije, na svojoj strani imaju i prijeko potrebne slobode i demografski razvoj, zaključuje Foreign Policy.