Biskup Uzinić, poput pape Franje, ljubimac je svjetovnih medija i novinara koji u njemu vide odstupanje od, po njima, tvrdog nauka. No Uzinić, kao i vrhovni poglavar Katoličke crkve, u doktrinarnom smislu nimalo ne odstupa od katoličkog nauka. Kao i Papa, Uzinić je komunikacijski otvoreniji, koristi se društvenim mrežama i ne libi se progovoriti o problemima u 'Božjem stadu'.

Tako je bilo ovog vikenda, kad je dubrovački biskup iskoristio nedjeljno Evanđelje po Marku kako bi kroz Isusovu poruku farizejima progovorio o licemjerstvu. Ne u društvu, ne u politici, već u vlastitim redovima. I to vrlo jasno.

Uzinić: Postali smo sinonim za licemjerje

'U glasu medija, kao i općenito u glasu današnjeg svijeta i vremena, koji nas prozivaju zbog onoga što se događa u Katoličkoj crkvi, želim danas prepoznati proročki glas kojim nas Bog poziva na obraćenje, a najvažniji korak na tom putu obraćenja je izbacivanje iz Katoličke crkve bilo kakvog oblika licemjerja. Bez toga se ništa bitno neće promijeniti. S tim se može promijeniti sve', poručuje Uzinić na početku.

'To ide dotle da bismo mogli reći da smo i mi, a kad kažem mi, onda osobito mislim na nas koji u Katoličkoj crkvi imamo vodeću ulogu, postali svojevrsni sinonim za licemjerje. Kako drukčije razumjeti skandale koji posljednjih godina potresaju Katoličku crkvu, a kojima se u medijima osobito intenzivno bavimo posljednjih dana?', dodaje.

<<<Bivši dužnosnik Vatikana pozvao papu Franju na ostavku zbog seksualnih skandala

Poručuje da je upravo licemjerje spriječilo odlučno suočavanje s ovim problemom te kako se skandali više primjećuju u Katoličkoj crkvi nego u drugim vjerskim zajednicama upravo zbog toga. Sve je to rezultiralo, smatra Uzinić, time da su katolički svećenici mnogima postali sinonim za pedofile. I sam je, kaže, u nekoliko navrata mogao osjetiti posljedice takvog poistovjećivanja.

Oštra kritika klerikalizma

Uzinić potom apostrofira poruku pape Franje da je licemjerje kojim su se prikrivali skandali zapravo klerikalizam.

'Jer što li je drugo nego klerikalizam, a s njim i licemjerje, misliti da je svećenicima dozvoljeno nešto što drugima nije? I što li je nego klerikalizam i licemjerje zlouporaba moći i zlostavljanje savjesti i toleriranje spolnog zlostavljanja, za koje je papa Franjo na početku mise u Dublinu od Boga tražio oprost? To je ponašanje koje je Isus najviše osuđivao, a i danas osuđuje po evanđelju koje nam je naviješteno, ali i, usuđujem se i to reći, po osudi suvremenog svijeta, osobito medija, koji s pravom u Katoličku crkvu i nas, njezine službenike, upire prstom tražeći odgovore…

…Bojim se, međutim, da uz sve korake koje smo poduzeli i poduzimamo u borbi s pedofilijom u Crkvi, kao i s drugim oblicima nemoralnog ponašanja među posvećenim osobama, svećenicima i biskupima koji nisu spojivi s onim što propovijedamo i što bismo trebali živjeti, još uvijek nismo dovoljno sazreli za onaj odlučni korak koji sve može promijeniti, a on je izbacivanje iz Katoličke crkve bilo kakvog oblika licemjerja. A bez toga koraka svi ostali su, koliko god da su važni, nedovoljni. Bez toga se ništa bitno neće promijeniti. S tim se može promijeniti sve', poručuje u svojoj snažnoj poruci dubrovački biskup.

Fra Ante Vučković: Na zločin reagirati kada se dogodi

Naš sugovornik, fra Ante Vučković, profesor filozofije na splitskom KBF-u i na Filozofskom fakultetu u Splitu, smatra da se na zločin mora reagirati onda kada se on dogodi.

'Vrijeme za govor o zločinima i za trud oko njihova sprečavanja počinje teći u istom trenutku kad se zločin dogodi. To redovito kasni. Što se više kasni s rješenjem, to se zlo dublje ukorjenjuje. To je slučaj s pojedincem, sa svakom zajednicom, od obitelji, preko Crkve i države, do globalnog suživota. To je slučaj i sa strukturama koje su na sebe svalile krivnju prikrivanja', kaže nam Vučković.

Naglašava kako svako zlo 'opstaje jedino u mraku i šutnji'. 'Tamo zlo caruje i drži zarobljenim žrtve, počinitelje i one koji trebaju govoriti, a šute. Ljudsko se zlo razrješuje na svjetlu i u riječi. Na to valja misliti kada čitamo Isusovu rečenicu: 'Istina će vas osloboditi!' (Iv 8, 32).'

Nije li Hrvatska biskupska konferencija mogla naći neki način na koji bi progovorila o aktualnim problemima u Crkvi (jer Crkva je univerzalna, ne postoji 'hrvatska katolička crkva' ili ona američka…)? Iako su skandali oko zlostavljanja i zataškavanja zločina potresli SAD, Australiju ili Irsku, nisu i Hrvatsku, jer kod nas nisu poznati slučajevi sistemskog zlostavljanja, već pojedinačni, izolirani slučajevi, skandali te očiti sukobi oko pontifikata pape Franje, o kojima pišu svi svjetski mediji, a kod nas ne bi trebali proći ispod radara.

'Način reakcija Crkve u SAD-u ili Australiji treba biti primjeren tamošnjim problemima. Kod nas također treba biti primjeren našoj situaciji. Ono što nam je svima zajedničko je trud oko razine svijesti o tome što je zločin, kako se događa, kroz koje pore se uvuče i kako se obraniti od takvog zla', pojašnjava Vučković. Dodaje da Hrvatska biskupska konferencija nije tijelo iznad biskupa, pa se u tom kontekstu može sagledati i istup biskupa Uzinića.

Koliko god pojedini medijski napisi mogu biti zlonamjerni i usmjereni protiv Crkve i katoličke vjere uopće, Vučković se slaže s Uzinićem 'da mediji, čak i kada nemaju tu namjeru, pomažu otkrivanju istine i izlasku iz tereta zla'.

Čišćenje Crkve

'Nažalost, govor o pravom trenutku za čišćenje Crkve traje već dugo. U nekim je zemljama to stvorilo otpor, okretanje leđa i ravnodušnost prema Crkvi. Kod nas je situacija drukčija. Niti je bilo tolikog zla niti smo postali ravnodušni. To što najveći dio vjernika osjeća bol zbog skandala kojim smo bombardirani, bilo iz drugih krajeva svijeta, bilo iz drugih vremena, pokazuje da je golemo iskustvo vjernika s biskupima i svećenicima pozitivno. Boli jer znamo da to nije dobro, da se nije smjelo dogoditi i da predugo traje konačni raskid sa svim oblicima zla', ističe.

Što se tiče klerikalizma, Vučković kaže da papa Franjo s pravom ukazuje na to, no zamjera mu to što nije pritom ostale zaštitio od generaliziranja.

'Tamo gdje netko u ime Crkve stoji iznad drugih, njima manipulira, iskorištava ih ili zlostavlja možemo govoriti o klerikalizmu. Dakle klerikalizam je ponašanje nekog predstavnika Crkve koje se pokazuje kao nepoštivanje osobe, njezine slobode i dostojanstva ili, još gore, kao zlostavljanje ili nasilje. Problem je i u tome da je papa Franjo precizno i jasno optužio i raskrinkao klerikalizam, ali nije dovoljno jasno zaštitio najveći dio svećenika, biskupa i vjernika koji niti su dio klerikalizma niti ga podržavaju, ali trpe od generaliziranja. Mislim da je potrebno prokazati sve oblike klerikalizma i istodobno zaštititi se od nasilja generaliziranjem', pojašnjava.

'Svakako, ovo je iznimno bolno vrijeme za Crkvu u cjelini. Izlaz može biti samo jedan: povratak Isusu Kristu i njegovu evanđelju', zaključuje fra Vučković.

Zašto službene strukture šute?

Nije biskup Uzinić jedini svećenik koji otvoreno progovara o problemima, no zasigurno je najviše rangiran. Katolički vjernici bombardirani su različitim informacijama, medijskim napisima, pa ne čudi to da upiru pogled prema svojim crkvenim poglavarima tražeći odgovor, reakciju.

Zamjenik glavnog urednika portala Bitno.net Goran Andrijanić rekao je u emisiji Hrvatskog katoličkog radija, koju je prenijela Informativna katolička agencija, da uredništvo portala nije imalo dvojbi o izvještavanju o tim nemilim događanjima te da je nužno bilo čitateljima prenijeti informacije. 'No ono što nismo, nismo nikad pisali o tome na način na koji to rade neki svjetovni mediji, kao da je ova stvarnost esencija Crkve. Mi o tome jasno pišemo kao o patologiji koju treba osvijetliti svjetlom istine i činjenica, mi tu istinu s punom novinarskom odgovornošću želimo objelodaniti', naglasio je Andrijanić.

U isto vrijeme Hrvatska biskupska konferencija niti jedno slovo ne posvećuje aktualnoj temi, kao niti Zagrebačka nadbiskupija. Glas Koncila, čiji je Kaptol izdavač, tj. njegov glavni urednik Ivan Miklenić, proteklih tjedana u svojim komentarima u ovom katoličkom glasilu nije nijednom dotaknuo pitanja koja potresaju Crkvu.

Zamjenik glavnog urednika Glasa Koncila Branimir Stanić, gostujući u istoj emisiji Hrvatskog katoličkog radija, napomenuo je da se službena Crkva nije libila i ograditi, odnosno demantirati pojedine neistinite medijske napise, kojih je također bilo o ovoj temi. 'Uz taj kontinuitet postoji i onaj od prvih objavljenih slučajeva, a to je da je žrtva na prvom mjestu', rekao je Stanić. Naglasio je da za istinu, koja je najvažnija, treba imati strpljenja. Naime, s obzirom na to da su se zločini događali desetljećima, nemoguće ih je riješiti preko noći.