Souad Al-Alem bila je jedan od oko 10.000 ljudi koji su bili prisiljeni napustiti palestinski grad al-Majdal 1948. godine. Bila je tada mlada žena, a izraelske trupe približavale su se zajednici tijekom arapsko-izraelskog rata u onome što je sada dio izraelskog grada Ashkelona.
Sada u svojim 90-ima i živi u Gazi i prisiljena je ponovno bježati.
Nakon što je Hamas 7. listopada pokrenuo smrtonosni teroristički napad na Izrael iz Gaze, ispalivši tisuće raketa, krenuvši u krvavi pohod u kojem je ubijeno 1400 ljudi i uzeto više od 220 ljudi za taoce, u znak odmazde, Izraelske obrambene snage provode masivnu kampanju bombardiranja, kako kažu, ciljeva Hamasa u Gazi. Više od 6.850 Palestinaca je ubijeno kao rezultat ovih napada, prema informacijama zdravstvenih vlasti u Gazi koje kontrolira Hamas, a koje je objavilo palestinsko Ministarstvo zdravstva u Ramallahu.
vezane vijesti
Al-Alem je jedna od stotina tisuća civila zahvaćenih ratom.
“Svakog dana vidim smrt 20 puta, na nebu i na zemlji. Čak i snaga svake eksplozije psihički utječe na nas. Osjećaj je kao da nam je na vrhu glave kada se dogodi pored nas ili u blizini”, rekla je Al-Alem za CNN. Oko 15 kilometara sjeverno od granice s Gazom, nije ostalo mnogo od al-Majdala. Nekoć užurbano trgovačko mjesto poznato po proizvodnji tekstila, al-Majdal je pretvoren u ruševine nakon rata 1948./1949.
Sve kuće odavno su nestale i zamijenjene su modernim izraelskim zgradama koje su sada dio Ashkelona. Ostala je samo stara džamija. U blizini, prazna, zarasla poljana daje naslutiti veličinu nekadašnjeg grada.
Oko 700.000 Palestinaca protjerano je ili je napustilo svoje domove nakon rata 1948./49., što predstavlja najmanje 80 posto Arapa koji su živjeli u onome što je postalo Izrael. Kao i Al-Alem, više od polovice onih koji danas žive u Gazi su ili izbjeglice ili njihovi izravni potomci.
Mnogi od raseljenih 1948. mislili su da će se vratiti kući za nekoliko dana ili tjedana. Ali Izrael im nikada nije dopustio povratak i mnogi od tada žive u siromaštvu. Prema Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), više od 80% ljudi u Gazi sada živi u siromaštvu.
Palestinci tu epizodu nazivaju Nakba, što je arapska riječ za katastrofu.
"Proživjela sam Nakbu 1948., a sada živim Nakbu 2023.", rekla je Al-Alem, sjedeći u šatoru u improviziranom izbjegličkom kampu u Khan Younisu u južnoj Gazi. "Ova druga je gora", dodala je. Kazala je da je pobjegla iz svoje kuće usred intenzivnog bombardiranja prije više od 10 dana i rekla je da od tada nije pravilno jela niti se kupala. Kao dijabetičarka, rekla je da se bori bez redovitih obroka i pristupa svojim uobičajenim lijekovima.
“Nema ničega čime bismo mogli očistiti lice, ruke i sebe. Ne možemo se prati niti bilo što raditi. Nema ničega. Bili su WC-i, sad ih više nema. Kad idemo u WC, oni su prljavi jer ih koristi previše ljudi. Prestala sam ići u njih”, ispričala je za CNN.
Većina ljudi koji danas žive u Gazi još uvijek se identificiraju kao palestinske izbjeglice i nazivaju gradove i sela iz kojih su njihovi preci bili prisiljeni pobjeći kao svoje domove – čak i ako njihove obitelji sada žive u enklavi već nekoliko generacija.
Godine 1967. Izrael je zauzeo Gazu tijekom Šestodnevnog rata s Egiptom, Jordanom i Sirijom i držao ju je gotovo 40 godina prije povlačenja trupa i izraelskih doseljenika 2005. Nakon što je Hamas preuzeo vlast u enklavi dvije godine kasnije, Izrael i Egipat , koji je nastavio imati punu kontrolu nad ulaznim i izlaznim točkama u enklavu, uključujući more, uveo je blokadu za koju kritičari kažu da ju je pretvorila u "najveći svjetski zatvor na otvorenom".
