Horvatu se s prvookrivljenim bivšim potpredsjednikom vlade Damirom Polančecom i bivšim čelnicima Podravke Darkom Marincem, Zdravkom Šestakom, Josipom Pavlovićem i Sašom Romcem sudi na Županijskom sudu u Varaždinu.

Optužnica protiv njih, kao i vlasnika propale tvrtke SMS Srđana Mladinića te odvjetnika Zorana Markovića, podignuta je 2010. zbog udruživanja radi počinjenja kaznenih djela, zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja i poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti te protuzakonitog posredovanja u razdoblju od 2005. do 2009. godine.

Tijekom tog vremena, kako stoji u optužnici, radili su na ostvarenju plana stjecanja većinskog udjela u Podravki kroz zaključivanje poslova kojima su nepotrebno zadužili koprivničko poduzeće, tako što su njegova namjenska sredstva trošili nenamjenski, odnosno, tako što su odobravali kredite drugima bez znanja i suglasnosti uprave i nadzornog odbora, zatim kreditno zaduživali tvrtku te davali jamstva po mjenicama i kreditima drugima, a sve kako bi pribavili sredstva koja su trošili za financiranje kupnje dionica.

Takve navode Horvat je, međutim, odbacio u svom višednevnom iskazu na zagrebačkom Županijskom sudu gdje je suđenje, započeto u lipnju 2011., ušlo u završnu fazu.

'Nisam s Polančecom i Marincem, ni s bilo kim drugim, organizirao grupu ljudi za počinjenje bilo kojeg kaznenog djela, niti povezao s njima u zajedničko djelovanje Šestaka, Romca, Pavlovića i Mladinića, kako je to opisano u optužnici. Nisam nikada imao plan ni cilj stjecanja većinskog udjela u Podravki niti sam radi ostvarenja takvog plana, koji nije ni postojao, poduzeo bilo kakvu radnju, niti sam pravne radnje i poslove poduzeo radi takvog plana. Nisam zaključio ni jedan pravni posao u namjeri da se Podravka nepotrebno zaduži te nisam nenamjenski trošio novac Podravke za financiranje kupnje dionica Podravke niti sam prouzročio štetu', ustvrdio je Horvat dodajući da radnje i pravni poslovi iz optužnice nisu poduzeti da bi osobno ili za drugog stekao bilo kakvu nepripadnu imovinsku korist.

U inkriminiranom razdoblju, kako je naglasio Horvat, postupao je isključivo kao poslovna osoba s reputacijom stručnjaka za tržište kapitala, budući da je bio direktor i većinski vlasnik bivše Fima Grupe, kasnije Plurisa, koja je bila prepoznatljiva kao najbolja u regiji za trgovanje vrijednosnim papirima i upravljanje investicijskim fondovima te poslovima savjetovanja u pretvorbi i privatizaciji. Tako je i suradnja Fima Grupe s Podravkom započela još sredinom 90-ih godina, a prvi poslovi bili su kupoprodaja stare devizne štednje za plaćanje ugovorenih obveza dioničara Podravke prema ugovorima o kupnji dionica. Nakon niza drugih poslova, 2005. je između Podravke i FCT Fortis savjetovanja, članice Fima Holdinga, potpisan ugovor o izradi MEBO programa, odnosno, programa o otkupu dionica za menadžment i zaposlenike bankarskim kreditom.

'Odgovorno tvrdim da taj pravni posao nije bio nikakav temelj za stjecanje većinskog paketa dionica Podravke za ovdje optužene članove Uprave Podravke i Polančeca. Radilo se o uobičajenom pravnom poslu koji je Fima i ranije odrađivala za svoje klijente', naglasio je Horvat navodeći da je Fima s partnerima već bila provela takav ili sličan program u Atlantskoj plovidbi, Drvoproizvodu i Panexu iz Čakovca, odnosno, obranu od neprijateljskog preuzimanja Varteksa od strane Gucića, a u korist ostalih zaposlenika i menadžmenta ili preuzimanje Varaždinske banke za Zagrebačku banku u odnosu na RBA.

Neprijateljsko preuzimanje

Novi posao u Koprivnici ukazao se Fimi kada je stigla informacija o namjeri neprijateljskog preuzimanja Podravke od strane tvrtke Rieber&son. Zbog toga je Podravka krenula u kupnju vlastitih dionica od Francka, odnosno od PBZ-a, i to preko Fime koja je s tim u vezi dogovorio Opcijski ugovor s utvrđenim razdobljem kupovne i prodajne opcije tj. da Podravka može kupiti dionice od Fima Grupe, koje će Fima Grupa kupovati. Osim tog ugovora, odvjetnik Oleg Uskoković pripremio je 2006. i Ugovor o obavljanju savjetničkih poslova prema kojem je Fima trebala organizirati financiranja, a što je i uradila kada je ugovorila kredite s Vaba bankom, a depozitom Podravke.

'Kupnjom dionica Podravke iz kredita Vaba banke te uz depozit Podravke, Fima nije postupala protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima, niti odredbama nekog drugog zakona, rekao je Horvat naglasivši da je za njega kao glavnog direktora Fima Holdinga u čijem sastavu su bile sve članice koje su radile na tom poslu, uključujući i Vaba banku, taj posao je bio višestruko dobar. Međutim, kako su istjecali prodajni rokovi, a HNB je 2007. htjela da Fima vrati kredit Vaba banci zbog velike izloženosti, preko Vaba banke krenuli su kontakti prema banci Merill Lynch radi refinanciranja kredita. S tim u vezi Fima je 11. lipnja 2007. obavijestila Podravku da ima namjeru iskoristiti svoju prodajnu opciju i uputiti prodajni poziv kojim će Fima Grupa od Podravke zahtijevati da otkupi 576.880 dionica Podravke za izvršnu cijenu opcije, odnosno za ukupni iznos od 250.746.660,80 kuna. Podravka je odgovorila dopisom da ne može realizirati kupnju predmetnih dionica jer ne raspolaže slobodnim sredstvima za tu transakciju i traži od Fima Grupe da ne prodaje dionice trećim osobama jer bi eventualno stjecanje dionica od nepoznatih kupaca moglo ugroziti proces restrukturiranja poduzeća koje je iskazalo spremnost da u razumnoj mjeri kompenzira Fima Grupu za odustajanje od prava koja joj pripadaju temeljem Opcijskog ugovora.

'Ovdje bih se osvrnuo na primjer izrazito zlonamjerne i tendenciozne konstrukcije USKOK-a iz optužnice gdje se kaže kako je Fima propustila uputiti prodajni poziv te time izgubila prava iz Opcijskog ugovora, a da temeljem toga Podravka više nije imala nikakvih obveza prema Fimi. Želim jasno istaknuti da su Fima Grupa i Podravka bili poslovni partneri, preciznije rečeno, Podravka je bila klijent Fime, koja je tražila najbolja rješenja za Podravku štiteći interese Podravke. Svako drugo razmišljanje je poslovna patologija jer da je to u poslu normalno, onda bi Fima prodala dionice, zloupotrijebila povjerenje klijenta i prevarila ga, te sama zaradila 78 milijuna kuna. Nama to nije palo na pamet jer nam je smisao i cilj poslovanja, zadovoljan klijent za kojeg smo temeljem Ugovora o poslovnom savjetovanju za njega tražili najbolja rješenja u obrani od neprijateljskog preuzimanja i vlasničkog restrukturiranja. Mene se zapravo optužnicom tereti da sam kriv što nisam prevario klijenta. Ovakve nebulozne, a tendenciozne sročene konstrukcije su razlog zašto ne želim komentirati navode USKOK-a u optužnici jer bih se izgubio u tome, kao što se pogubio i vještak Ručević', rekao je Horvat.

Nakon što je 19. srpnja 2007. ugovoreno kreditiranje temeljem zaloga dionica između Merill Lyncha i Fima Ami, dionice Podravke prenijete su s Fima Grupe na potonju tvrtku osnovanu na Malti koja je, kako je naglasio Horvat, kao članica EU-a imala stabilan pravni sustav s anglosaksonskom pravnom tradicijom, a što je naravno bio i uvjet za posao koje je postavila banka Merill Lynch.

'Optužnicom mi se stavlja na teret da sam 2008. sa Šestakom i Pavlovićem započeo postupak traženja kreditnih linija i kreditnih kuća koje bi pod povoljnijim uvjetima preuzele kreditni aranžman od Merill Lynch, a kako bi na taj način osigurali daljnja sredstva za realizaciju plana iz optužnice i da nam se u tom traženju pridružio Polančec. Odgovorno tvrdim da je to naprosto netočno. Već sam elaborirao kako plan većinskog stjecanja dionica Podravke nikada nije niti postojao. Jedino što je istina je da sam htio da Fima Grupa izađe iz poslovnog odnosa s Podravkom jer je taj odnos ugrožavao bilancu Grupe i jer sam bio u lošim odnosima sa članovima Uprave Podravke, a s Polančecom nisam imao nikakvu komunikaciju. Naime mi iz Fima Grupe smo htjeli prodati predmetne dionice Podravke te smo htjeli izaći iz tog sada već sve kompliciranijeg odnosa. Cijela ta situacija dodatno je pogoršala već prije toga narušene partnerske odnose u Fimi, zbog krize na tržištu kapitala i došlo je do svađe između partnera te na kraju do podjele Fima Grupe', rekao je Horvat.

Fima Grupa krenula je tražiti kupca za dionice da bi Podravku natjerala na otkup svojih dionica u trezor jer su one postale za Fiminu bilancu ogroman teret, a s druge strane Uprava Podravke teško se nosila s krizom kapitala na tržištu koja je spustila cijenu dionica tvrtke pa se zato često aktivirao margin call iz Ugovora o kreditiranju s Merill Lynch, koji je pozivao na plaćanje depozita kojima se pokrivala razlika dionica u depozitu i obavezne vrijednosti kolaterala da ne bi došlo do prodaje dionica u zalogu. Na prijedlog Uprave Podravke, kako je pojasnio Horvat, svi margin callovi su Fima Grupi od strane Podravke bili plaćeni preko SMS iz Splita, a kod zatvaranja odnosa Merill Lynch i Fima, zatvoreni su i odnosi Fima Grupe i SMS-a.

Nakon što je OTP preuzeo financiranje od Merill Lyncha, a MOL jamstvo od Fima Grupe, Podravka je napravila nagodbu i platila dug OTP banci.
'Time je pokazano da je Uprava Podravke kontrolirala dionice do samog kraja. Zašto bi onda uopće radila nagodbu da tome nije bilo tako. Ne moram naglašavati kako je to napravila Uprava Vitkovića, koji bi vjerujem sve učinio da to nije morao raditi, ali nije mogao izbjeći ugovornu obvezu da o tim dionicama odlučuje Uprava Podravke, te odlučio da se dionice prodaju na tržištu. Takvom njegovom odlukom je za Podravku nastala direktna šteta. Želim jasno istaknuti kako tada, kao niti prije, nitko od ovdje optuženih osobno kao fizička osoba, nije mogao odlučivati o sudbini tih dionica, a nastala šteta kao posljedica odluke Vitkovićeve uprave se zaračunava svim optuženim pa se pitam na čemu USKOK temelji svoje navode u optužnici kada mene osobno tereti da sam iskoristio svoj položaj i ovlasti s namjerom pomaganja drugima da si pribave znatnu imovinsku korist', rekao je Horvat.

Upozorio je da su pravnu dokumentaciju u poslu s Podravkom radile iznimno ugledne odvjetničke kancelarije iz Hrvatske, Velike Britanije, Malte, a kasnije i Mađarske, i nitko od njih nije upozorio na bilo kakvu nepravilnost.

'Uz to ću napomenuti kako su određene radnje i transakcije u državama gdje su poslovi bili rađeni, oni nadzirani od strane njihovih burzi, nadležnih regulatora, novčanih i kapitalnih tržišta, a također i u Hrvatskoj od strane ZSE-a, HANFE, HNB-a, porezne službe, banaka i nadležnih kontrola. Da je postojalo bilo kakvo suspektno postupanje, netko bi, bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu, promptno suspendirao sve transakcije. Dapače, postoje dokumenti koji konstatiraju i potvrđuju ispravnost tako provedenog posla i transakcija. Meni se ovdje sudi za uspjeh, a ne neuspjeh, kako se nesuvislo želi konstruirati optužnicom USKOK-a. Naime, Ramljak, predstavnik CAIB-a, koji je imao mandat Rieber&Son o preuzimanju, jasno je u svom svjedočenju naveo kako je Rieber&Son odustao od svojih namjera preuzimanja Podravke nakon što smo mi preuzeli u svoje ime, a za račun Podravke, ključne pakete koji su im trebali da sprovedu svoju namjeru preuzimanja, te nakon što su saznali da je Podravka angažirala Fimu. Podravka je samostalno društvo (...), za razliku od Plive koja sve to nije, a bila je veća i globalnija i uspješnija kompanija s puno većim potencijalom od Podravke i za koju u tih devet godina sve manje ljudi zna, a u skoroj budućnosti će i nestati kao brend. Rječnikom tržišta kapitala mi bi rekli kako je Podravka ostala i dalje je lovac, a ne ulov, kojeg sve karakteristike ima Pliva', zaključio je Horvat.