Dok građani Srbije izlaze na birališta, jedno od ključnih pitanja nije samo tko će osvojiti najviše glasova, nego i koliko će zastupničkih mjesta pripasti pojedinim izbornim listama. Upravo bi način raspodjele mandata mogao imati presudnu ulogu u formiranju nove vlasti, osobito ako razlika između vodećih lista bude mala. A u cijeloj priči posebno je važna jedna brojka - tri posto.
Toliko iznosi opći izborni prag u Srbiji, a njegovo prelaženje ili neprelaženje može znatno promijeniti konačan odnos snaga u parlamentu. Naime, postotak osvojenih glasova ne mora odgovarati postotku zastupničkih mjesta, što znači da i relativno mala razlika u glasovima može dovesti do osjetnije razlike u mandatima.
vezane vijesti
Narodna skupština Srbije ima 250 zastupnika, a za parlamentarnu većinu potrebno je najmanje 126 mandata. Upravo će taj broj biti ključan nakon zatvaranja birališta jer lista koja osvoji najviše glasova ne mora nužno imati dovoljno zastupnika da samostalno formira vlast.
Srbija ima proporcionalni izborni sustav, pri čemu cijela država predstavlja jednu izbornu jedinicu. Građani glasaju za izborne liste, a zastupnička mjesta raspodjeljuju se prema broju osvojenih glasova, uz primjenu D'Hondtove metode.
Zašto je izborni prag od tri posto toliko važan?
Prema izbornim pravilima, liste koje ne osvoje najmanje tri posto glasova birača koji su glasali u pravilu ne sudjeluju u raspodjeli zastupničkih mjesta. Iznimka su liste nacionalnih manjina, za koje vrijede posebne odredbe.
No što se događa s glasovima koje osvoje liste ispod izbornog praga? Oni se ne pribrajaju automatski pobjedniku izbora niti bilo kojoj drugoj političkoj opciji. Jednostavno ne ulaze u izračun raspodjele mandata među listama koje su ostvarile pravo na njih.
Upravo zbog toga lista koja osvoji, primjerice, 45 posto glasova može dobiti više od 45 posto mjesta u parlamentu. Ako dio glasova pripadne listama koje ne prijeđu prag, udio uspješnih lista u glasovima koji sudjeluju u raspodjeli postaje veći.
To se najbolje može objasniti jednostavnim primjerom. Zamislimo da jedna lista osvoji 46 posto glasova, druga 24 posto, a preostalih 30 posto pripadne listama koje ne prijeđu izborni prag.
U tom slučaju u raspodjeli sudjeluju samo dvije liste. Prva bi imala 65,7 posto, a druga 34,3 posto glasova koji ulaze u izračun. To nisu automatski i njihovi postoci mandata, ali primjer pokazuje koliko izborni prag može utjecati na konačan rezultat.
Kako se dijeli 250 zastupničkih mjesta?
Za raspodjelu mandata koristi se D'Hondtova metoda, nazvana prema belgijskom matematičaru Victoru D'Hondtu.
Broj glasova svake liste koja sudjeluje u raspodjeli dijeli se redom brojevima od jedan do 250. Dobiveni količnici zatim se poredaju od najvećeg prema najmanjem, a 250 najvećih određuje kome pripadaju zastupnička mjesta.
Svaka lista dobiva onoliko mandata koliko se njezinih količnika nalazi među tih 250 najvećih vrijednosti. Takav sustav omogućuje proporcionalnu raspodjelu, ali zbog matematičkog načina izračuna može donijeti određenu prednost većim listama.
Posebna pravila vrijede za liste nacionalnih manjina. One mogu sudjelovati u raspodjeli mandata i ako ne dosegnu opći izborni prag od tri posto. Za manjinske liste koje su ispod tog praga njihovi se količnici pri raspodjeli povećavaju za 35 posto, čime im se olakšava osvajanje zastupničkih mjesta, ali im se ona ne jamče.
Zbog svega toga nakon zatvaranja birališta neće biti dovoljno gledati samo postotke osvojenih glasova. Važno će biti i koliko je lista prešlo izborni prag, koliko je glasova ostalo izvan raspodjele te koliko će mandata pripasti svakoj od njih.
Ako nijedna lista ne osvoji najmanje 126 zastupničkih mjesta, za formiranje parlamentarne većine bit će potreban dogovor više političkih opcija.
Upravo zato izborna matematika može biti jednako važna kao i sam poredak lista prema broju osvojenih glasova. U tijesnoj utrci i nekoliko postotnih bodova, osobito oko izbornog praga, može bitno utjecati na sastav novog parlamenta.
