KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Kako je osujećen državni prevrat Ive Josipovića

  • Autor: Marinko Čulić
  • Zadnja izmjena 21.04.2010 14:08
  • Objavljeno 21.04.2010 u 13:00
Jadranka Kosor i Ivo Josipović

Jadranka Kosor i Ivo Josipović

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpić

Uznemirena premijerka nakon Josipovićeve dalekovidne geste naklona muslimanskim žrtvama hrvatsko-bošnjačkog rata organizirala je takvu mobilizaciju kao da je Josipović spremao državni prevrat. Činjenicu da premijerka danas nije posegnula za Tuđmanovim stavovima nego je izvukla Deklaraciju o Domovinskom ratu (plus tvrdnja da Hrvatska nije mogla biti agresor u BiH jer Sabor nije donio nikakvu odluku o tome!) naš komentator ne smatra lukavošću, nego političkom blesavošću

Ne znam kako je s vama, ali ja bih da nam vrate – guzu. O da, jasno mi je da je to šašava priča u kojoj je glavna junakinja Jadranka Kosor ispala krajnje trapava. Toliko trapava da je po njoj ‘seksizam’ baš svako pokazivanje ženskih tjelesnih atributa, pa bi, valjda, prava hrvatska žena imala biti ravna i siva kao zidarska fosna, a glasala bi se kao betonska mješalica. Znam, bez brige, i za prigovore da je premijerka ovom besmislenom, iz dupeta izvađenom halabukom, htjela skrenuti pozornost s važnijih tema, zbog kojih vlade i postoje.

Ali, jeste li sigurni da premijerku želite vidjeti u tim ozbiljnim i važnim akcijama? Pa, evo, prilika za to pružila joj se poslije Josipovićeve dalekovidne i odgovorne geste naklona muslimanskim žrtvama hrvatsko-bošnjačkog rata te priznanja hrvatske krivice za to. I što je napravila? Napravila je pravi dar-mar, gotovo uvela opsadno stanje. Iz HDZ-a se čak počelo mahati i opozivom Josipovića (Hebrang), što je Kosorova, istina, otklonila. Ali je sama organizirala takvu mobilizaciju (izvanredna sjednica Predsjedništva HDZ-a, sastanak ratnih predsjednika Vlade..) kao da je Josipović, božemiprosti, pripremao državni prevrat.

U neku ruku, za to je zbilja i okrivljen, natovareno mu je da ‘slabi’ ustavni poredak ‘parlamentarne demokracije’ jer nije izvijestio premijerku što namjerava reći u Sarajevu i napraviti u Ahmićima. Strašno! A što je trebao reći i napraviti? Može li Kosor sebe zamisliti u Skupštini BiH, a pogotovo na ahmićkoj pozornici smrti, kako mudruje da za tamošnje ubijene žene, djecu, starce nisu krivi Hrvati i hrvatska politika jer su se oni, bog nam je svjedok, samo branili od srpske agresije? I kako to da je dva-tri dana kasnije u govoru u Jasenovcu primijenila sasvim drukčiju logiku?

Bruno Konjević

Bruno Konjević

Izvor: Cropix / Autor: Bruno Konjević


Premijerka razumije Jasenovac, ali ne i Ahmiće?!

Ondje je ona prvi put ispred službene hrvatske politike, ispravno i hrabro, rekla da odbacuje svaki pokušaj kompromitiranja hrvatskog antifašističkog pokreta time da su zločini počinjeni na svim stranama. To će reći, da je malo ‘prevedemo’, da su žrtve Jasenovca hrvatska sramota koja stoji za sebe i da se ta sramota ne smije relativizirati, još manje umanjivati zločinima u Bleiburgu. E pa, premijerko, sve je tu na svome mjestu, osim što isto vrijedi i za pobijene u Ahmićima (i drugdje u BiH koji idu na dušu hrvatskoj politici). I ta sramota stoji sama za sebe i ne može se relativizirati bilo čime, najmanje ne agresijom i zločinima koje i nisu počinili Bošnjaci nego netko drugi.

Kako to da premijerka dobro razumije logiku zbivanja starih skoro sedam desetljeća, a nimalo logiku zbivanja starih desetljeće i pol?! U hrvatskim medijima uvelike se spekulira da je ona zapravo isfabricirala cijelu ovu fertutmu da bi na ponovno podignutim jedrima nacionalizma prebrodila ovu krizu koju Vlada ne zna svladati. Ako je tako, stvari stoje još gore nego na prvi pogled jer je to isto kao da prodaš stan kako bi otplatio auto. Politička stabilnost u zemlji i regiji, koje svojim neurotičnim reagiranjem dovodi u pitanje premijerka, nisu, naime, ništa manja, prije veća vrijednost od ekonomske stabilnosti.

Vidjelo se to u vrijeme najgrčevitijih sporova s Haagom oko hrvatskih optuženika, kada je cijela zemlja bila paralizirana unutrašnjopolitičkim podjelama oko toga. A vidjelo se i u vrijeme hrvatsko-slovenskog graničnog spora kada se ista takva paraliza ponovila na vanjskopolitičkoj sceni. Uostalom, što ja tu pričam, najbolje to zna Kosorova, koja je i išla na onako brzi dogovor s Pahorom jer je toga bila svjesna. Ali, evo, sada gura zemlju u još jednu takvu zamku, s tim da se sada otvorio spor s Bošnjacima. O, pa njih nitko ne zarezuje i s njima je puno lakše biti u svađi nego sa Slovencima, reći će netko i potpuno promašiti.

Bruno Konjević

Bruno Konjević

Izvor: Reuters / Autor: Reuters


Kosor i Dodik našli su se na istoj strani

Bošnjaci su baš sada točka oko koje se vrti mnogo toga u regiji, pa od toga neće pobjeći ni Hrvatska. Tu je posebno važan, zapravo prijeloman događaj bio deklaracija o osudi i isprici za zločine u Srebrenici koju je donijela Skupština Srbije. To je prvi put da jedna od bivših zaraćenih ex-Yu zemalja preuzme posebnim dokumentom na sebe krivicu za zločine u nekoj drugoj. I, naravno, odmah su porasla očekivanja da to naprave i ostali, a odmah se vidjelo i tko je to shvatio, tko nije. Josipović je shvatio i rekao u Skupštini BiH jedino što se moralo reći, a nije shvatila Kosorova koja ga je zbog toga napala. I nije shvatio Milorad Dodik, koji je ogorčeno odbacio deklaraciju Srbije.

Dakle, naša dična premijerka našla se na istoj strani s premijerom Republike Srpske, koji skandalizira regiju i cijeli svijet prostačkim omalovažavanjem bošnjačkih ratnih žrtava, i to je valjda najporaznije što se može reći o njenom čerupanju s Josipovićem. Pa ipak, u našim novinama naći ćeš puno mudroserina ovoga tipa. S jedne strane zgražanje nad Dodikom, a s druge drukanje za Kosorovu, koju je Josipović, kao, nepotrebno uvukao u jednu nevažnu svađu koja nema veze s bitnim egzistencijalnim pitanjima. O, kako ne, Kosor i njezina vlada pokazali su takvu genijalnost u egzistencijalnim pitanjima da je štetočina svatko tko ih u tome dekoncentrira i prekida.

Ne budimo djeca. Zapravo su Kosor i HDZ ti koji prekidaju i ometaju druge, u ovom slučaju Josipovića, pa i to čine nekompetentno i zbrkano kao i svoj osnovi posao. Pokazuje to činjenica da premijerka u sporu s predsjednikom brani Tuđmanovu bosansku politiku, ali ne Tuđmanovim argumentima, njega čak i ne spominje, čime se indirektno priznaje da se brani neobranjivo. Umjesto za Tuđmanovim, posegnulo se za stavovima današnje opozicije – Deklaracija o Domovinskom ratu, plus tvrdnja da Hrvatska nije mogla biti agresor u BiH jer Sabor nije donio nikakvu odluku o tome – što bi bilo i lukavo da nije politički blesavo.

Spomenuta Deklaracija nigdje ne spominje BiH (Račan je bio plašljiv, ali svakako ne i glup), pa kad je HDZ Hrvatske primjeni na nju, dakle tretira je kao ‘domovinu’, već time priznaje da je tamo radio nešto nedopušteno i kažnjivo. A kada kaže da hrvatske agresije na Bosnu nije moglo biti jer Sabor nije o tome donio nikakvu odluku, time amnestira Srbiju, čija Skupština također nije izglasala nikakvo odobrenje za osvajačke ratove, a pokrenula ih je – tri.

Eto, takvi nesposobnjakovići bi nam vodili regionalnu politiku! Ide im sjajno, kao i kod kuće.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi