Posao je sklopljen, potvrđeno nam je u MORH-u, tek na temelju taktičke studije i nevjerojatno kratkih dva i pol mjeseca nakon što je predstavljen 'Dugoročni plan razvoja 2015. - 2024.', u kojem se prvi put spominje potreba nabavke samohodnog topničkog oružja dometa 40 kilometara.

To, čini se, znači da su pregovori morali početi prije nego što je uopće donesen 'Plan razvoja', odnosno da je nabava haubica u plan razvoja došla jer je posao već bio dogovoren, a ne obratno, kako bi trebalo biti.

Za to vrijeme, nijedan hrvatski vojnik nije opalio granatu iz tog oružja niti ga imao prilike pregledati. Inspekciju prije kupnje proveo je ministar obrane Ante Kotromanović koji je u Grčkoj prisustvovao vojnoj vježbi na kojoj su grčke haubice izvele bojevo gađanje.

Takav razvoj događaja implicitno priznaju i u MORH-u. 'Početkom 2014. na sastanku predstavnika Ministarstva obrane RH i Oružanih snaga RH te Saveznog Ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke prezentirane su taktičko-tehničke značajke samohodne haubice PzH2000 te je njemačka strana potvrdila dostupnost navedenih haubica za prodaju. Radi se o kvalitetno održavanim haubicama koje su postale višak u njemačkim Oružanim snagama zbog reorganizacije i smanjenja broja topničkih postrojbi', rekli su iz MORH-a na upit tportala.

Osim što nije bilo nikakvog natječaja, kupljene su haubice koje nisu u funkciji i koje bi prema planu imale punu operativnu sposobnost tek od 2022. Konačna cijena bit će oko 3,5 milijuna eura po komada, odnosno oko četiri milijuna dolara po komadu. Nove su prije svjetske krize prodavane za 4,5 milijuna dolara po komadu, pa je ušteda dvojbeno niska, a pitanje je što će Hrvatskoj uopće ovakvo oružje u trenutku dok je država pred bankrotom i dok se štedi na školstvu i zdravstvu.

Iako MORH ne precizira na koliko je rata podijelio trošak nabave, tportal doznaje da se radi o tri godišnje uplate.

MORH ne vidi ništa sporno u tome da nakon svih peripetija oko nabave kamiona, oklopnjaka i remonta zrakoplova i helikoptera jednu ovako skupocjenu nabavu provede na temelju jednog javnosti nedostupnog internog dokumenta, bez natječaja i testiranja, kakva su provedena za sve velike i sporne nabave u posljednje vrijeme, uključujući nabavku oklopnih transportera i remonta zrakoplova MiG-21.

Smatraju da je odabir opravdan činjenicom da su same rashodovane i operativno nefunkcionalne haubice kupljene za 15 milijuna eura s PDV-om pa će njihovo dovođenje u funkciju provesti kroz NATO-sustav nabave.

Ukazuju i na to da je nabava planirana kroz dokument 'Dugoročni plan razvoja oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2024. godine'. Taj je dokument usvojen 26. studenog 2014., a ni dva i pol mjeseca kasnije, 5. prosinca 2014. pomoćnik ministra obrane RH za materijalne resurse Viktor Koprivnjak i izvršni direktor Saveznog ureda Ministarstva obrane za opremanje, informacijske tehnologije i održavanje Savezne Republike Njemačke Helmut Richter potpisali su ugovor o prodaji Ministarstvu obrane RH.

Nejasno je što je to nagnalo MORH u trošenje bez jasnog i zakonitog postupka nabave, ali to sigurno nije bilo pridržavanje 'Planova razvoja HV-a' koji su i do sada bili mrtvo slovo na papiru.

Da taj dokument ima ikakav kredibilitet, Hrvatska bi ove godine upravo u uporabu uvela posljednji od 12 novih višenamjenskih zrakoplova. Naime, takav je bio prethodni MORH-ov 'Plan razvoja (od 2005. do 2015.). Aktualni, u koji su prigodno ubačene samohodne haubice, nove zrakoplove više ne spominje. U njemu se sada predviđa nabavka simulatora letenja za zrakoplov MiG 21 koji je i sam po prethodnim planovima trebao biti otpisan prije pet godina.

Ne samo da je MORH prvi put u posljednje vrijeme takav ogroman novac potrošio diskrecijski i bez natječaja, nego je možda i teško pogriješio. Slučajno ili namjerno, to ćemo tek saznati.

Čak i najpovršnija 'taktička studija' teško može previdjeti da su njemačke haubice teške 55 tona, gotovo 10 tona teže od najtežih tenkova koje posjeduje HV. Pontonski mostovi koje posjeduje HV ne mogu nositi takav teret, a PzH 2000 moguće je u eventualne mirovne misije prevesti samo zrakoplovom C-17. Prijevoz zrakoplovom A-400 kakav je standardiziran u snagama EU-u nije moguć.

Zato je i Njemačka razvila novi sustav, Donar, koji koristi isti top, ali lakše podvozje i manji borbeni komplet. Sve je to napravljeno da se smanji masa na tridesetak tona, kako bi se artiljerijski sustav lakše mogao prevoziti zrakoplovom.

Iako MORH deklarira da mu je potreban sustav koji može gađati mete na udaljenosti od 40 kilometara, hrvatske haubice to neće moći još oko sedam godina. Prije no što ih modernizacijom dovede u punu funkciju, s dostupnim streljivom koje koristi HV, domet im je svega 15 kilometara – koliko i zastarjelim sovjetskim samohodnim haubicama 122 mm 2S1 Gvozdika, kakve sada koristi HV. Štoviše, Gvozdika s jačim streljivom ima domet od oko 22 kilometra.

No valja imati na umu da Gvozdike praktički koštaju koliko i željezo od kojeg su napravljene. Mogu se kupiti na slobodnom tržištu već za 22.000 dolara komad.

Toliko košta komplet od četrdesetak topničkih zrna 155 milimetara bez punjenja, a najskuplja granata 155 mm, navođeni projektil Excalibur sam vrijedi kao dvije Gvozdike pune goriva – 53.000 dolara komad.

Koliko je besmislena ova impulzivna kupnja, vidi se i iz činjenice da HV nema mogućnost nadgledanja teritorija na čak 40 kilometara u neprijateljskoj dubini i navođenja vatre dronovima te nema adekvatnu protuzračnu zaštitu za ove topničke sustave. Osim toga, nije najavljena nikakva korist za domaću vojnu industriju koja je za vrijeme rata samostalno proizvodila tegljene haubice.

No, teško je vjerovati da će itko od domaćih tvrtki kroz NATO sustav natječaja imati prilike za posao, pored njemačkih tvrtki koje proizvode originalne dijelove za to oružje.