Kuloarima kolaju brojne neslužbene verzije o tome što je prethodilo nesreći i kakav je bio slijed događaja, a špekulira se o korištenju autopilota ili manevrima koje je jedrilica poduzela u posljednjim trenucima prije kolizije, no tek će službena istraga utvrditi što je istina.

Nedvojbeno je da postoje brojni svjedoci ovog tragičnog događaja jer su upravo Splitska vrata najprometnija točka na Jadranu, a u tom trenutku u neposrednoj blizini nalazilo se nekoliko brodova čije su posade promptno priskočile u pomoć unesrećenima.

Četvero smrtno stradalih državljani su Češke koji, kako je objavljeno, ljetuju u Hrvatskoj već dvadesetak godina zaredom.

Što kažu propisi

Plovidbu na uobičajenim plovnim putovima, u uskim prolazima kakva su i Splitska vrata, osim uobičajenih pomorskih pravila – poput pravila 'desne ruke', ali i onog po kojemu jedrilice imaju prvenstvo prolaza ako kao pogon u tom trenutku imaju jedra, a ne motor – reguliraju i brojni službeni akti poput Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru. U njemu između ostalog stoji:

'Brod duljine manje od 20 metara ili jedrenjak ne smije ometati prolaz brodu koji može sigurno ploviti jedino unutar uskog kanala ili plovnog puta.'

Dodatno, tu je Pravilnik o izbjegavanju sudara na moru iz davne 1994. godine, gdje stoji slična formulacija:

'Brod kraći od 20 metara ili jedrenjak ne smije ometati prolaz brodu koji može sigurno ploviti jedino unutar uskog kanala ili plovnog puta.'

Ipak, točne okolnosti konkretne nesreće u nedjelju može dati jedino istraga, a ona može potrajati i do godinu dana.

Upozorenja odlaze u vjetar

Tema sigurnosti na moru nameće se u javnom prostoru gotovo svakog ljeta, a stručnjaci iz godine u godinu upozoravaju da je zapravo pravo čudo da se tragedije ne događaju i češće: hrvatski dio Jadrana poznat je kao more s najvećom količinom čarter jedrilica na svijetu, propisi koji reguliraju upravljanje brodovima općenito se smatraju nerazumno labavim, a kontrola je zbog nedostatnih kapaciteta različitih službi vrlo manjkava.

Prije tri godine tportal je pisao o tragičnom primjeru splitske obitelji Aničić: unuk Jakov godinama je ustrajno upozoravao sve moguće službe na divljanje različitih glisera, jahti, jet-skijeva, gumenjaka, malih kruzera i drugih plovila, upućivao je službene prijave i potkrjepljivao ih snimkama, alarmirao je sustav koji je uglavnom ostajao inertan.

Njegova djeda, koji je isplovio u barci na svoju uobičajenu 'poštu' ispred Splita, upravo takav divljak usmrtio je tog ljeta 2023. godine.

Traže se stroži kriteriji

U javnosti se periodično pojavljuju inicijative za znatno pooštrenje kriterija za izdavanje dozvola za upravljanje brodovima, posebno onih u kategoriji C, koji omogućavaju upravljanje plovilima u komercijalne svrhe, odnosno motornim jahtama do 15 metara i jedrilicama do 18 metara, čiji se kapacitet obično kreće do 14 osoba. Praksa pokazuje da brojnim takvim brodovima upravljaju vrlo mladi i neiskusni skiperi, a mnogi od njih često su i premoreni od svakodnevnih i cjelodnevnih tura između kopna i otoka.

Policija je prošle godine provodila brojne akcije kojima je takve skipere kontrolirala na prisutnost alkohola ili droge u organizmu.

'Rijetko kad je za pomorsku nesreću kriva jedna strana'

Sudski vještak za pomorski promet Damir Višić za tportal upućuje na međunarodna pravila o izbjegavanju sudara na moru, ali i na spomenute pravilnike koji reguliraju ponašanje brodova manjih od 20 metara u uskim kanalima i pri mimoilaženju s većim plovilima.

'Na moru su vrlo rijetke situacije u kojima je samo jedna strana apsolutno odgovorna za sudar – moralo bi se dokazati da uz svu potrebnu pažnju i vrlo obzirno promatranje svih sudionika u prometu nije mogla vidjeti drugo plovilo. Ograđujem se od tumačenja jučerašnje tragedije jer okolnosti u ovom trenutku nisu poznate, no može se pretpostaviti da se uz odličnu vidljivost i dobre uvjete na moru moglo uočiti opasnost i reagirati na vrijeme', kaže Višić za tportal.

On kaže da 'ne želi suditi' o praksi izdavanja dozvola za upravljanje brodicama u Hrvatskoj – da ne postoji potreba, ne bi bilo toliko izdanih dozvola, a da nema toliko izdanih dozvola, vjerojatno ne bi bilo toliko brodova na Jadranu – ali upozorava na činjenicu da je procedura u ranijim vremenima bila znatno strože regulirana.

'Trebale su najprije proći tri godine s dozvolom za voditelja čamca, pa neko vrijeme s dozvolom za motorista, i tako dalje, a danas možete postati voditelj jahte gotovo bez ikakvog iskustva na moru. No čak ni to ne mora biti problem ako kod ljudi postoje samosvijest i samokontrola. Pomorstvo i navigacija zapravo su cjeloživotno učenje, pri čemu iskustvo predstavlja možda i najbitniji faktor, a ništa ozbiljno ne može se naučiti isključivo na papiru', objašnjava Višić kategoriju respekta prema moru.

'Umjesto ograničenja prometa korisnije bi bilo ograničiti brzinu'

On primjećuje da 'domaći ljudi' sve češće izbjegavaju plovidbu u srcu ljeta jer uglavnom žele izbjeći živciranje zbog neiskusnih turista koji ne znaju ni baciti sidro kako spada, a za izostanak intenzivnijih i strožih kontrola sigurnosti plovidbe uzrok nalazi u nedovoljnom kapacitetu službi i manjku interesa za zapošljavanje zbog niskih plaća koje nude.

'Pretpostavljam da će u doglednoj budućnosti dronovi znatno pomoći u reguliranju ove problematike', predviđa sudski vještak te ima svoje mišljenje o prijedlozima koji se čuju u javnosti – da se 'ograniči pomorski promet kroz Splitska vrata', kojim de facto prolazi polovica brodova na hrvatskoj strani Jadrana.

'Ne, umjesto ograničenja količine prometa znatno korisnije bilo bi ograničenje brzine plovidbe, slično režimu u Malom Ždrelcu (između otoka Ugljana i Pašmana, op.a.). To, naravno, pretpostavlja intenzivnije i sustavnije kontrole', zaključuje Višić.