Grlić Radman nastavio je upravo nevjerojatan niz ministara u Plenkovićevim vladama koji su, slučajno ili ne, imali poteškoća oko razmjerno jednostavne zakonske obveze prijavljivanja svoje imovine i prihoda. Jedan je i od onih koji su po stupanju na dužnost udjele u svojim tvrtkama formalno prenijeli na odvjetnike i tako dobili placet za objašnjavanje da s njima 'nemaju nikakve veze', premda je jasno da im je i dalje itekako u interesu da one dobro posluju.

Ako ništa, onda zbog dividende koju primaju svake godine.

Ministar vanjskih poslova neposredno nakon otkrića priznao je da je pogriješio pa se pravdao da se radilo o omašci, da 'nije počinjena šteta', čak je u jednom trenutku pokušao sebe prikazati kao žrtvu jer se, eto, umjesto priprema za sastanke u New Yorku mora baviti ovom gnjavažom.

Slučaj će htjeti da je njegov nadređeni Plenković istog dana predstavljao Vladine pakete mjera za ublažavanje inflacije i pred kamerama licitirao cijenama jogurta, pilećih bataka i toaletnog papira, a kada je upitan za slučaj Grlića Radmana, odvratio je neobičnom primjedbom da 'čovjeku na kraju bude žao činiti dobro'.

Misleći valjda da se i njega gnjavi trivijalnostima poput sukoba interesa, instituta koji je - jednako kao i povjerenstvo koje se time bavi - posljednjih godina sustavno obesmislen i marginaliziran. Ni Plenković ni Grlić Radman, koji će po svemu sudeći platiti kaznu od nekoliko stotina eura i nastaviti dalje, nisu odgovorili na relativno jednostavno pitanje: ako jedan ministar nije kadar točno ispuniti svoju imovinsku karticu te popisati imovinu i prihode, radi li se o osobi sposobnoj za nešto složenije poslove i vođenje velikih sustava? Kako uopće izgleda njegova priprema za sastanke u New Yorku?

'Gordan Grlić Radman ni dosad nije bio percipiran kao netko s osobito velikim kapacitetima, dapače ministar vanjskih poslova uglavnom je bio premijer, a ne on. Grlić Radman uz Marija Banožića spada u red ministara koji vrlo često upadaju u procjep u komunikaciji prema javnosti i ne bi bilo štete da ode s te funkcije - dapače, mnogima bi sasvim sigurno laknulo - no Andrej Plenković nije se pokazao kao premijer koji reagira čak ni na ovakve, nedvojbene propuste', kaže za tportal komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić.

'Kad se govori o sukobu interesa, naši standardi ionako su iznimno niski - no propust Gordana Grlića Radmana svejedno je apsolutno nedopustiv. Ne radi se o početniku na toj funkciji i on to sebi naprosto ne može dozvoliti. Kad se na to nadoveže podatak da su deseci ministara imali vrlo slične probleme, dolazimo do zaključka da se sukob interesa kao koncept banalizira i pokušava svesti na beznačajnu razinu', dodaje Trogrlić.

Prenošenje udjela

O prenošenju udjela u tvrtkama na odvjetničke urede na početku obavljanja dužnosti on ima vrlo decidirano mišljenje: radi se o igrokazu.

'Živimo u okruženju u kojemu se bogatstvo bilo koga, a pogotovo političara, tretira iznimno negativno - premda bi ono moglo biti dobra referenca za javnu dužnost ako je stečeno osobnim radom, pa i nasljedstvom. Zato nam se i događa da se politikom bave i najviše dužnosti zauzimaju osobe kojima je to najlukrativniji angažman u životu, koje ne znaju i ne mogu bolje. Uveli smo institut prijenosa vlasničkih udjela kao folklor kojim zapravo ništa nije riješeno jer je jasno da su probitak i dobit tih tvrtki i dalje u interesu dužnosnika - ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da će nakon mandata ponovno biti njihovi vlasnici. No jasno je da je jednako problematično to ako imovina i dobit takvih tvrtki raste zbog odnosa s državom i njenim institucijama. Drugim riječima, prijenosom vlasništva pronašli smo zgodnu formulaciju da stvari budu još manje transparentne', kaže Trogrlić.

Samom Grliću Radmanu, o kojemu se od početka mandata piše kao o 'najbogatijem ministru', zadatak popunjavanja imovinske kartice očito je bio pretežak, a sugovornik tportala također se slaže da je on imao malo motiva za laganje - no to ujedno dovodi do jedinog mogućeg zaključka da se radi o nesposobnoj osobi.

'On očito gubi i ono malo autoriteta koji je imao, no znatno je pogubniji gubitak autoriteta Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Ako ono svojim radom i političkom težinom ne može dovesti do političke odgovornosti osoba koje krše zakon - a očito je da nema takvog efekta - onda je njegova osnovna uloga krajnje upitna', zaključuje ovaj analitičar.

Premijera Plenkovića takav trend evidentno nimalo ne dira, dapače dojam je da je sve učinio da se stvari kreću upravo u tom smjeru. U međuvremenu je ionako sve očitije koncentriran na predstojeće izbore.

Socijalne mjere

'Već neko vrijeme njegova vlada ima socijalno znatno osjetljivije poteze nego ijedna vlada SDP-a u povijesti. Treba biti pošten i reći da je takav trend u većini zemalja Europske unije, dijelom izazvan i krizama oko covida i rata u Ukrajini, ali činjenica jest da su najpopularniji potezi upravo oni koji se tiču izravne podrške građanima, besplatnih marendi u školama i slično, inače svojstveni upravo socijaldemokratskim vladama. Očito je donesena procjena da novi mandat neće donijeti veliki projekti, nego izražene i izdašne socijalne mjere koje - a to je također očito - država sebi trenutno može priuštiti. Birači su po prirodi sebični i skloni su tome dati podršku', smatra Trogrlić.

On drži da Plenković u ovom trenutku usvaja praksu pokojnog Milana Bandića, a on je kupovao naklonost birača, dok je na drugoj strani infrastruktura patila.

'Da, prošla godina mandata ove vlade doista jest bila obilježena velikim infrastrukturnim projektima, no ova i iduća godina nesumnjivo će proći u znaku velikih socijalnih davanja, a zbog izbora nitko se time neće ozbiljno baviti. Plenković usput briše granice između ljevice i desnice - sindikati se s njime uglavnom slažu i ne prosvjeduju, a čak i nevladine udruge oduševljene su novim zakonskim rješenjem za femicid - pa se tako oduzima manevarski prostor političkoj konkurenciji. Kako da biračima ponude ono što im je HDZ već dao?' ističe Trogrlić.