Prosječna dob hrvatskih liječnika je viša od 55 godina. Ministar Rajko Ostojić i ranije je izrazio bojazan da će ulaskom u EU iz Hrvatske otići najmanje 500 liječnika, s čime se slažu i naši sugovornici.

Na tu situaciju prije nekoliko dana pismom ministra upozorili su i diplomirani doktori medicine, podsjećajući ministra da je država u njihovo obrazovanje uložila 300.000 kuna te da ne misle stažirati u Hrvatskoj koja im nudi petogodišnje volontersko stažiranje ili prema Mrsićevu modelu, za 1.600 kuna mjesečno

Poznato je da zemlje Europske unije objeručke dočekuju liječnički kadar te da bi posao lakše mogli naći izvan Hrvatske.

Hrvatski liječnici ići će van, a doći će oni iz Poljske, Češke...

Hrvoje Minigo, predsjednik Hrvatske liječničke komore, kaže da je bolje da mladi doktori medicine nakon završenog šestogodišnjeg fakulteta barem volontiraju, nego da sjede kod kuće i ništa ne rade. No upozorava da će doći do migracije liječničkog kadra. Dok se očekuje odlazak stotina liječnika iz Hrvatske, predsjednik Hrvatske liječničke komore kaže da je velik interes kolega iz europskih zemalja poput Poljske, Češke ili Slovačke za radom u Hrvatskoj, posebice zbog jezične barijere koju bi građani tih zemalja lakše svladali.

Ivica Babić, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata, također smatra da je u Hrvatskoj premalo liječnika u javnom zdravstvu, no priznaje da bi se pojedini problemi mogli riješiti redistribucijom iz jednih ustanova i gradova u druge. No problem je obično kod županijskih bolnica koje, kaže, uporno raspisuju natječaje za specijalizacije, a ne dobivaju ih. S kadrovima, pak, nemaju problema veliki bolnički centri.

'Imate situaciju da je stažistima zaustavljeno plaćanje staža, specijalizantima se ne može se oduzeti pravo da biraju sredinu u kojoj žele raditi, a žele na klinikama, tamo je vrh izvrsnosti', pojašnjava. Dodaje da im odlazak u provinciju ne znači ništa, a uz to ne mogu dobiti ni plaćene troškove stanovanja u drugoj sredini.

Avberšek: Nemamo manjak liječnika

Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, tvrdi potpuno suprotno. Pojašnjava da nikada ni jedan ministar nije napravio kompletno skeniranje sustava kako bi se došlo do broja specijalista u ustanovama, čime bi se moglo utvrditi gdje ih je previše, a gdje ih nedostaje.

Ja tvrdim obrnuto: kada bi se točno prema djelatnostima prebrojali po ustanovama, došlo bi se do drugačijih rezultata: u velikim centrima u velikim gradovima smo prebukirani, ali manje atraktivna mjesta poput Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Gospića, Otočca... tu imamo deficit ne samo liječnika, nego svih zdravstvenih djelatnika', kaže Avberšek. Podsjeća na riječi bivšeg ministra zdravstva Darka Milinovića koji je znao priznati da imamo kirurge koji jednom mjesečno uđu u operacijsku salu. 'U drugoj ustanovi, pak, čujete da ljudi spadaju s nogu od posla', dodaje.

Centralizacija sustava predviđena Strategijom razvoja zdravstva, kojoj je namjena smanjivanje troškova bolnica i rezanje dugova, dovodi i do problema s kadrovima. Naime, ravnatelji npr. županijskih bolnica više neće moći samostalno odlučiti o zapošljavanju liječnika koji su im prijeko potrebni.

'Centralizacija sustava donijet će koristi ako se ne dira u struku, u to kako će tko liječiti. Ravnatelji i upravna vijeća moraju voditi računa o novcu, o ekonomskim pitanjima', smatra Avberšek i poručuje da trošak nije radnik, liječnik, nego onaj kojeg se prima bezveze, kako kaže.

Hoćemo li imati dovoljno anesteziologa?

Manjak aneseteziologa mogao bi se u Hrvatskoj potencirati posebice nakon skorašnjeg ulaska u Europsku uniju. Minigo kaže da se upravo to dogodilo novijim članicama EU. U Rumunjskoj su zbog odlijeva anesteziologa bili pod upitnikom i operativni zahvati. 'To bi se i nama moglo dogoditi', upozorava.

Zbog manjka anesteziologa događa se da su prezaposleni, da trče iz sale u salu, od jednog pacijenta na kirurškom stolu do drugog, a moraju češće 'guliti' prekovremene sate.

Babić pojašnjava da je svako dežurstvo u zdravstvu zapravo prekovremeni rad, no liječnici dežurstva moraju odrađivati unatoč direktivi Vijeća Europe prema kojoj poslodavac ne može prisiliti pojedinca na prekovremeni rad. No praksa je daleko drugačija, posebice u zdravstvu. Babić upozorava da u javnosti uz to postoji i fama da su liječnici preplaćeni.

'Svaki prekovremeni ide u najveću poreznu stopu i vi dođete do apsurdne situacije gdje nominalno to puno izgleda, ali u naravi dobije se malo i liječnici nemaju financijske motive za prekovremene sate. Od sto posto, 70 posto vam uzme država i Grad na poreze i prireze. Kolege su umorne i vide da to nema smisla', pojašnjava.

Avberšek se, pak, pita kako to da imamo 'na tone' prekovremenih, a u isto vrijeme liječnike na burzi i one koji čekaju da Ministarstvo zdravlja raspiše natječaje za stažiranje i specijalizaciju.

'Pa valjda bi bilo normalno da radnika ne opteretimo?! Prekovremeni rad je nužno zlo, a kod nas je to opće pravilo; kakva je to onda politika zapošljavanja?' pita se i dodaje da se kod nas prekovremeni rijetko plate jer u zdravstvu nema novca pa se daju slobodni dani.

'Nisu nam u interesu prekovremeni, to je nedopustivo i nikada nećemo osloboditi mjesta ljudima koji su završili fakultet, a pacijenti neće imati odmornog radnika', zaključuje Avbveršek.