Mjesec dana od uhićenja Ante Knezovića Milića, kojeg je hrvatska policija nakon kraće potjere lišila slobode zbog šverca mesa preko malograničnih prijelaza, 'mekanih' točaka granice između Republike Hrvatske i BiH, Knezović Milić i njegova četiri sumještanina iz Aržana stali su pred objektive reportera Slobodne Dalmacije da bi ispričali i svoju stranu priče
Odmah na početku, petorka je dala do znanja novinaru Slobodne da se u Aržanu ne mora ni pojavljivati ako vjeruje samo policijskim izvješćima i informacijama koje od njih dobiva na tiskovnim konferencijama, ali da je dobrodošao i fotografirati i pisati ukoliko će korektno prenijeti ono što imaju za reći. Rečeno – učinjeno.
Ante Ljubičić Vodnik, Ivica Ljubičić, Ante Knezović Milić, Ilija Ljubičić i Božo Ljubičić zajedno imaju stotine i stotine, što kaznenih, što prekršajnih prijava za šverc cigareta i mesa, pa čak i drva. Oni tvrde da su na šverc jednostavno prisiljeni, ali da ovako žestok progon definitivno ne zaslužuju.
'Sedam mjeseci sam proveo u istražnom zatvoru, čekajući pravomoćnu presudu, kao da sam čovjeka ubio, a ne cigarete švercao. Ne samo to, već mi nisu ni našli niti jedan fizički dokaz. Ni cigaretu, ni šteku, a kamoli baksu', ljutito je izjavio Ivica Ljubičić, čiju sudbinu dijeli i njegov prezimenjak Ilija, prije pet godina također nepravomoćno osuđen na gotovo dvije godine zatvora.
'Mi ovdje moramo švercati da bismo preživjeli, a ne da bismo se obogatili', rekao je Ilijin brat Ante Ljubičić zvani Vodnik koji slovi, kako prenosi Slobodna, za zvijezdu šverca u aržanskome kraju. 'Neki od nas s kojima sada govorite nemaju ni tuš-kadu ni WC u kući! O kakvom bogaćenju vi govorite, ovo je klasično preživljavanje', ogorčen je Vodnik.
'Ipak, dosadilo mi se vući po sudovima i crnoj kronici kao da sam Mato Oraškić koji je pobio pola sudnice u Zagrebu. I ja i Nikola Knez osuđeni smo bez ikakvih fizičkih dokaza, sve na osnovi praćenja i snimljenih razgovora', rekao je Vodnik, zaključivši: 'Da je ova država uložila u Aržano barem onoliko koliko u praćenje i prisluškivanje i fizičko maltretiranje njegovih mještana, Aržano bi procvao!'
Istom retorikom, ali još direktnije, reporteru Slobodne se povjerio Božo Ljubičić: 'Ili ću švercati i riskirati zatvor ili moja djeca neće imati što jesti! A nedavno je jedan policajac, gotovo pa dječak, uperio drhtavim rukama i pištolj u mene, rekavši da će nas uništiti, uhvatili nas s robom ili ne, nevažno je', rekao je Božo, zaključivši da se u kraju gdje od 400 stanovnika radi jedva njih pedesetak čovjek mora ili snaći ili od gladi skapati.
S koliko zrna soli uzeti idući primjer, na čitateljima je, ali ako je istina, onda ove ljude, ma koliko griješili, progone i kažnjavaju još gori od njih. Naime, Ante Knezović Milić prisjetio se (ne)zgode s lokalnim policajcem.
'Zaustavio me je dok sam neregistriranim traktorom vozio kroz Aržano i naplatio mi za to kaznu, a za drva koja sam usikao u svojoj ogradi je pisao prijavu da su švercana iz Bosne. Dan ranije sam i njemu dotjerao njegova drva iz ograde do moje – tada nije ništa pisao', kroz smijeh je ispričao Ante Knezović Milić.
Smijući se uglas sva petorica, poručili su veterinarskim državnim inspekcijama i policiji: 'Svih onih šest tona mesa koje ste u protekle četiri godine zaplijenili od ljudi donesite u Aržano. Sve ćemo pojesti mi i naša djeca, pa neka se otrujemo!'
