'Crkva to doživljava kao ostvarenje sna bl. Ivana Pavla II. koji je tome najviše doprinio iz svijeta Crkve, kao i političara katolika koji su taj proces počeli. Hrvatska država i narod kao aktivni članovi veće zajednice imaju šansu boriti se i izboriti za zajedničke programe', kaže mons. Puljić. Ističe da Hrvatske kao kulturalne, političke i društvene narodne stvarnosti ne bi bilo da nije bilo Crkve. Crkva je sastavni dio njenog rasta, početka i hrvatskog ponovnog osvajanja prostora slobode. Mons. Puljić podsjeća da su hrvatski biskupi 2010. uputili pismo povodom pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u EU i ističe pozitivnost potrebnu podrške u europskoj asocijaciji.

EU – faktor stabilnosti

'Okvir ujedinjene Europe prisiljava narode da budu složni. Koliko-toliko. Nije to lako. Ali ako su uspostavljena neka pravila, ako postoje zakoni i propisi koje svi moraju slijediti, to treba poštovati. Vodi se afera oko uhidbenog naloga. Ali ako su se europski narodi složili da nema zaštićenih i da je svaka država dužna isporučiti ljude, nema više azila jer si neke druge ideologije. To je pozitivno. Dakle, ne smije se više nitko nadati dobru, ako je činio zlo. U tom kontekstu Europa je dobra, kao organizacija, dobra je po zakonima, nekim usmjerenjima' rekao je nadbiskup Puljić. Uniju smatra faktorom stabilnosti za hrvatsku zemlju koja je u povijesti preživjela mnoga stradanja. 'Gledajući pojedine narode u Europi, opaža se velika razlika između njih i Hrvatske. No drugi nisu ratovali sto godina, a Hrvatska je u samo pedeset godina proživjela tri velika rata. Druge zemlje nisu gubile ljude, nisu se uništavale. Zemlje koje su bile pošteđene ratnih nevolja su u prednosti. Ako Europa poživi još pedeset godina u miru, nisam pesimist. Ali pesimist sam ako se stavi naglasak samo na ekonomiju, a ne uzme čitav spektar ljudskog života. I ako se stavi naglasak samo na tvornice. Ima i drugih sektora koje treba forsirati. Netko treba zaustaviti odvlačenja ljudi s njihovih oranica, polja, mora. To nije budućnost Hrvatske. Treba strategija ravnomjernosti, zadržavanja ljudi na mjestima gdje jesu', smatra nadbiskup.

Prešućene zasluge Tuđmana

Nadbiskup ističe zasluge prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji nije spomenut na svečanosti ulaska Hrvatske u EU. 'Žao mi je da se nije našlo prostora i vremena da ga se spomene. On u nekim europskim političkim krugovima ne uživa neki ugled jer je stavio veliki naglasak na narodnu slobodu, narodnu neovisnost. To mnogi nadrieuropljani ne shvaćaju. Mi smo bili ugroženi. Mi bez slobode nismo mogli disati. Hvala Bogu da smo imali Tuđmana. Tu se neke stvari miješaju. Postoji i neka nivelacija koja ide prema tome da se kaže kako su svi jednako krivi i jednako zaslužni. Ili nisu zaslužni. Pa se stavlja na isti nivo i one koji su bili u drugim državama i drugim republikama Jugoslavije. To je loše, nije dobro, povijesno gledano', upozorio je zadarski nadbiskup.

Lisabonski sporazumi – dužnost konzultacije s Crkvom

Crkva je u Europi uspostavila odnose s državama da se zna što se od nje očekuje. 'U zemljama EU Crkva sve više diže glas. Crkva je jaka kao moralna snaga, kritička svijest. Crkva nije parlament niti ćemo ići u parlament. Mi smo božanska institucija koja je za narod, s narodom i pred svakim društvom, u svakom vremenu, brani ljudska prava. Jer osjeća kako se u novoj zajednici europskih naroda izgrađuje društvo bez Boga. Mi ne silimo parlamentarce da idu u crkvu, da vjeruju. Ali tražimo da se kao zauzeti ljudi zauzimaju za vjernike. Ne može se vjernika ignorirati, odstraniti. Dapače! I u donošenju zakona, oni su dužni prema sklopljenim Lisabonskim sporazumima kao parlamentarci i kao zauzeta politička tijela konzultirati i Crkvu. To je veliki korak. Oni mogu izglasavati zakone, ali to ne znači da će Crkva šutjeti ako se nešto neprirodno proglašava zakonom', rekao je nadbiskup, podsjetivši na riječ bl. Ivana Pavla II: 'Čovjek kao slobodno biće može stvoriti društvo bez Boga, ali znajte da će takvo društvo biti protiv čovjeka.' Mi smo proživjeli to društvo komunističke ideologije koje se nažalost još uvijek pojavljuje u svojim blažim ili jačim izdanjima – kao da mu Bog smeta ili ima krivu sliku o Bogu. Ne tjeramo da svi ljudi moraju vjerovati. Ali ne možemo prihvatiti da društvo stvara zakone i paradigme u kojima će se Boga prekrižiti. U tom kontekstu, pravno gledano, moramo pohvaliti hrvatsko društvo koje je s te strane, zahvaljujući ugovorima koje je sklopilo s Katoličkom crkvom i drugim vjerskim zajednicama, učinilo tako da je lijepo čuti od muslimana koji kaže kako je muslimansko pitanje najbolje riješeno u Hrvatskoj. Jednom sam rekao jednom predstavniku islama: ‘Volio bih da budete glasnogovornik da tako bude zaštićen moj brat kršćanin u Egiptu, Siriji i drugim arapskim zemljama gdje proživljavaju, da ga branite.' To je pravo. Da društvo prepozna svoje građane ne samo po plaćanju poreza, nego i po dimenziji vjerovanja. Dati mogućnost ljudima koji vjeruju u Boga da budu autentični i slobodni', rekao je mons. Puljić. Pribojava se isključivog naglaska na ekonomiji u Uniji, što može doprinijeti porastu nezadovoljstva, ako se ne upletu i drugi elementi: kulturalni, vjerski, tradicionalni. U tom slučaju, EU može biti obogaćenje. 'Volio bih vidjeti takvu Europu – kao bogatstvo naroda u kojem se svatko osjeća kod kuće, nije ugrožen, doprinosi koliko može. Nismo zadovoljni što se naglasak stavlja na nešto što nije nevažno – ekonomija nije nevažna, ali nije najvažnija. Ima nešto važnije. To su isticali pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. – kršćanske korijene i Europu koja je iz toga nikla', rekao je mons. Puljić.

Europu su stvarala svetišta

'Svetišta su bila mjesta gdje su se ljudi globalizirali. Svetišta su bila mjesta u kojima su se različiti narodi okupljali i tu se osjećali članovima jednog naroda, jedne crkve. Bl. Ivan Pavao II. je iz svetišta povišenim glasom i pogledom uzviknuo: ‘Iz svetišta Santiago de Compostela vičem tebi, stara Europo, pronađi svoje korijene, budi svoja!' Crkva je od početka otvorena globalizaciji', kaže mons. Puljić. 'Ako je itko pokušao globalizirati europsko i svjetsko i društvo, to je Katolička crkva. Bilo je posebno biti katolik i kad nije bilo Europske unije. Kad katolik dođe u Ameriku, Australiju, Afriku, europske države, on se svugdje osjeća kod kuće, kad sretne svog brata katolika. Kad služim misu u Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, ja sam kod kuće. Nemam osjećaj da sam stranac. U Crkvi nema stranaca', ističe mons. Puljić.

Laicizam – ne, laičnost – da

Zaključno je rekao da je kao predsjednik HBK dobio poziv za zasjedanje europskih biskupskih konferencija u Bratislavi ovog listopada. Naziv glavne teme je ‘Laicizam i laičnost’. 'Imamo sve više pojava tzv. laicizma, a znači isključivost vjernika, Boga, Crkve. To nam ne treba. Za razliku od zdrave laičnosti koju je Crkva prihvatila, s njom se složila i podržava je – znači da Crkva i država imaju odnos u kojem Crkva uvažava laičnost države, organizacija. Crkva se ne miješa u politiku, strategiju, ekonomiju. Ona podržava laičnost društva i države. Ali se plaši laicizma jer laicizam isključuje religiju, vjeru, Crkvu, Boga. Takav laicizam mogao bi ugroziti zdravo društvo ujedinjene Europe', zaključio je nadbiskup Puljić.