Prošla je pozornice Los Angelesa i New Yorka, vodila plesne skupine koje su nastajale i nestajale, ali trebao je kvarnerski kutak ne bi li se uvjerila kako postoji zemlja gdje društvo još uvijek mari za pojedinca - otprilike zvuči životni siže pedesetdvogodišnje Amerikanke Kate Foley. 2006. godine producirala je komad za riječku udrugu Prostor Plus, a sljedeće se vratila sa jednosmjernom kartom i nešto više prtljage. Bilo je vrijeme ekonomskog uzlaza. Rijeka ju je udomila s entuzijazmom, velikodušnošću i nečim što je u Americi tek san povlaštenih: plaćenim poslom u umjetničkoj branši te zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem.

'Rijeka me donekle podsjeća na gradove u kojima sam živjela, od Seattlea i San Francisca, do Los Angelesa i New Yorka. Svi su bili lučki, sa izraženom bioraznolikošću i pejzažem koji se veže uz priobalne gradove. Tu je, doduše, malo toplije', veli Kate te istom prelazi na nepremostivu razliku – u Hrvatskoj, za razliku od SAD-a, još su uvijek vidljivi elementi socijalizma u najboljem smislu te riječi: društvena sigurnost i nedostatak zločina: 'Iako živite u kapitalizmu, prioriteti su ovdje drukčiji. Slobodno tržite još nije napravilo štetu američkih razmjera'.

Koji prioriteti? – 'Prije svega obitelj. Ljudi je ovdje stavljaju na prvo mjesto. Postoji briga za starije.

Kate primjećuje kako su nam se reklame unazad nekoliko godina prešaltale od mama i beba na golišave komade

Unuci brinu o djedovima i bakama. Živite u sretnoj kombinaciji socijalnog blagostanja, zdravstvenog osiguranja i obiteljskog života. U SAD-u je takva familijarna povezanost nemoguća, jer su ljudi spremni i najčešće primorani stalno mijenjati adresu zbog posla. Ovdje ako se i ide privremeno raditi negdje dalje, nakraju se skoro svi vrate kući'. Zvuči na tren ognjištarski simpatično, no nismo sigurni da je isključivo riječ o komplimentu. Hrvati još podosta pate od patrijarhata, gledano iz američkog rakursa, i Kate primjećuje kako su nam se reklame unazad nekoliko godina prešaltale od mama i beba na golišave komade.

Navedeni prioriteti također ne pomažu situaciji da Hrvatskoj nedostaje imigrantske populacije. U slučaju američke koreografkinje to su ponajprije Afroamerikanci: 'Nedostaje mi kulturalna i naprosto ljudska različitost. Čini mi se da je za vrijeme Jugoslavije ovaj prostor bio daleko internacionalniji'. Pa ide dalje i dublje: 'Žene su u to vrijeme imale daleko veća prava nego danas, postizale su fantastične stvari. Porodiljni je bio bolje reguliran, žene i djeca su bili bolje osigurani'. Patrijarhat kao da je dobio novo pogonsko gorivo u divljem kapitalizmu od devedesetih nadalje, a zametak ženske emancipacije zamijenila je globalna porno estetika, reći će Amerikanka.

Prebacujemo se s pornografije na nježnije fenomene i pitamo je o ljubavnim iskustvima u Hrvata. Odgovor iznenađuje: 'U odnosu pružam jako puno pažnje. Primjetila sam da je to ovdje prilično
neobično. Doživljavaju to kao neku egzotiku. Nije mi privlačno glumiti dijete, što Hrvatice redovito čine u odnosima. Primjetila sam da je među partnerima na snazi nekakav 'otac-kćer' obrazac, savršeno u skladu sa patrijarhalnim mentalitetom.' Drukčije kazano, hrvatsko je društvo ekstremno polarizirano po pitanju seksualnog identiteta. Američkoj umjetnici ovdje nedostaje senzibilitet za androginost.

Hrvatska u tri riječi? Predivna, luda, na neki način bolja. Bolja od čega? – 'Od SAD-a!' Predivnost preskačemo, zanima nas luđački karakter Lijepe naše. 'Imate karnevale, kojekakve narodne proslave svetkovina sa neobičnim ritualima. Slavite ih na divlji način', kaže Kate nabrajajući riječki karneval, proslave sv. Nikole, kult vilenica na Pelješcu i tradiciju zvončara iz obližnjeg Kastava. Tko bi rekao ali Amerikanka je u katolički suficitarnoj Hrvatskoj prepoznala niz poganskih elemenata koji ju oduševljavaju. Sviđa joj se naša tradicija agrarne kulture sa tragovima šamanizma. Takvih stvari se, kaže, više ne sjećaju niti američki Indijanci.

Utjecaj povijesti na ovdašnji život mi je fascinantan i lud. Dobra strana plemenskog mentaliteta koji se ovdje njeguje je društvena zaštita. Negativna posljedica je neznanje, nepovjerenje prema autsajderima. Doživjela sam ga u Hrvatskoj mnogo puta i pripisujem ga ekonomskim faktorima. U vrijeme krize kod ljudi se stvara natjecateljski mentalitet vođen instinktom preživljavanja. Jednako tu kao i bilo gdje u svijetu. Drugi odjednom dobiju osjećaj da imaš privilegije koje oni nemaju', opisuje žena blagu degradaciju osjećaja dobrodošlice kojem je bila izložena u početku. Svejedno, nizašto ne bi mijenjala emocionalnu iskrenost Hrvata. Osvježuje ju odustnost kulture ekstremne pristojnosti koja vlada preko bare, a koja završava u patološkom nijekanju očitog i samoobmani.

Da može nešto ovog trena promijeniti u Hrvatskoj bila bi to razina javne rasprave oko ulaska u Europsku uniju. Ova tekuća joj nije dovoljno lucidna. Zemlja nam je nevjerojatan izvor bioraznolikosti i Amerikanka misli da postoje bolji tj. alternativni ekonomski modeli očuvanja naših resursa nego što to možemo očekivati od priključivanja ekonomiji EU-a. Jednako tako, razočarana je našim sustavom obrazovanja: 'Postoji jaz između rituala dokumentacije i stvarnosti. K tome, pravila igre se svako malo mijenjaju'. Kako je i sama integrirana u hrvatski školski sustav kao učiteljica plesa u osnovnoj školi na Vežicama možda je i pozvana reći stvari tipa da nam je obrazovanje vrlo neučinkovito. Ključne mane - konstantne promjene ovisno o vladajućem političkom režimu, mentalna zatvorenost, nevoljkost za interdisciplinarnom suradnjom i općenito sustav koji onemogućava stvaranje vještina za kreativno rješavanje kompleksnih problema: 'Hrvatski učenici i studenti nisu svjesni svoje osobnosti i vrijednosti svojeg iskustva. Dakle, onda niti ne mogu to iskustvo povezati s teorijama koje uče'.

Struje su jake, ali Kate još uvijek surfa riječkim valovima. Nedostaju joj prekooceanski prijatelji, makar ju i bockali tvrdnjama kako je otišla živjeti u zemlju Trećeg svijeta. Makar su i u svojim letimičnim posjetima Rijeci primjetili kako se baš i ne radi o gradu mode. Kate je, naprotiv, skužila primorskoindustrijski riječki đir. Naziva ga 'heavy metal beach' estetikom. Još nešto, bilo bi joj draže da su Hrvati osvješteniji po pitanju hrane, pogotovo s obzirom da imaju tako bogate lokalne kulinarske tradicije koje polako odlaze u zaborav.

Kate Foley - bez sumnje prva osoba na ovim prostorima koja je hrvatsko društveno uređenje okarakterizirala kao pogani socijalizam. Na najdraže joj riječko oslovljavanje - 'Kako ide?' – želimo joj
cjeloživotni i jedini mogući riječki odgovor: 'Ide'.