Šesnaest minuta šutnje počelo je u vrijeme kada se 1. studenoga 2024. godine urušila betonska nadstrešnica, a tijekom svake minute u zrak je pušten balon u obliku srca s imenom jedne od žrtava.

Nakon šutnje održani su govori i nastup zbora, a građani su položili cvijeće i zapalili svijeće.

"Nezapamćena tragedija, govorili su mnogi. To nije adekvatna riječ za ono što se dogodilo. Tragedija opisuje nesreću, slučajni događaj, a iza ove riječi može se vješto sakriti ono što svi tražimo - odgovornost. Događaj koji nas je sve potresao do srži, nije tragedija, nesreća, slučajnost. To je ubojstvo, a ono traži krivca, odgovornost i pravdu. Kada je odgovornost izostala, odlučili smo da podignemo svoj glas. Najprije tišinom", poručeno je na skupu, prenio je portal 021.rs.

Navedeno je da će se i svake godine, u 11.52, u svim gradovima, građani okupljati kako bi odavali počast nastradalima.

Ukazano je i na to da će se krivci za njihovu smrt pronaći, kao i da će se graditi društvo u kojem ljudi neće ginuti zbog korupcije.

Studenti, koji su organizirali komemoraciju, pozvali su sudionike da ne donose stranačka i politička obilježja, zastave i transparente, kako bi skup protekao u tišini i dostojanstvu.

Vojvođanski mediji su istaknuli kako je ovogodišnja komemoracija održana u bitno promijenjenim političkim okolnostima u Srbiji.

Studentski pokret, koji je nastao nakon tragedije i tijekom gotovo dvije godine predvodio prosvjede protiv korupcije i zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti, pobijedio je na izvanrednim parlamentarnim izborima 25. listopada, porazivši listu Srpske napredne stranke (SNS) koju je predvodio Aleksandar Vučić.

Studentska lista osvojila je više od 52 posto glasova i većinu u parlamentu, čime je okončano četrnaestogodišnje razdoblje vlasti SNS-a.

Izravni televizijski prijenos komemorativnog skupa na RTS-u i RTV-u, tumači se, pokazatelj je velike društvene i promjene odnosa javnih servisa prema događaju koji je prethodnih godina bio u središtu masovnih prosvjeda i kritika načina na koji su državni mediji izvještavali o studentskom pokretu i zahtjevima građana.

Betonska nadstrešnica na zgradi rekonstruirane Željezničke postaje u Novom Sadu urušila se 1. studenoga 2024. godine u 11.52 sati.

U nesreći je poginulo 14 osoba, dok su još dvije, koje su bile teško ozlijeđene, naknadno umrle, a jedna osoba preživjela je s teškim tjelesnim ozljedama.

Tragedija je pokrenula najveći val studentskih blokada i građanskih prosvjeda u novijoj povijesti Srbije.

Među glavnim zahtjevima prosvjednika bili su objavljivanje cjelokupne dokumentacije o rekonstrukciji kolodvora, utvrđivanje kaznene i političke odgovornosti te borba protiv korupcije.

Dvije godine nakon nesreće, unatoč pokrenutim kaznenim postupcima i istragama, suđenje još nije počelo, a odgovornost za urušavanje nadstrešnice nije utvrđena.

Mirna komemoracija, bez prosvjeda

Govoreći za N1, novosadski profesor Vladimir Mihić, skrenuo je pozornost na to koliko drugačije izgleda komemoracija ove godine, u odnosu na onu prethodne. Podsjetio je kako je prošlogodišnja bila obilježena prosvjedima, nezadovoljstvom i pozivanjem na odgovornost, dok je ove godine ona mirna i dostojanstvena. 

Mihić smatra da se srpsko društvo žrtvama i njihovim obiteljima tek treba odužiti, prije svega kažnjavanjem osoba odgovornih za tragediju.

Picula: 'Pravda će biti ostvarena kada se utvrdi individualna odgovornost'

Na obljetnicu tragedije osvrnuo se i hrvatski eurozastupnik i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula.

'Pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu nije bila samo strašna nesreća. Postala je simbol zahtjeva građana za istinom, odgovornošću i institucijama koje rade u javnom, a ne u interesu korupcijom povezanih struktura', istaknuo je Picula i podsjetio kako je Studentski pokret izrastao upravo iz tih zahtjeva.

'Za obitelji 16 žrtava, kao i za cijelo društvo, pravda će biti ostvarena kada se utvrdi individualna odgovornost, osigura neovisnost institucija i spriječi da se ovakva tragedija ponovi', istaknuo je Picula i dodao da se snaga demokracije mjeri sposobnošću institucija da utvrde istinu, osiguraju pravdu i odgovore građanima.