Europski proizvođači lijesova pripremaju zahtjev za antidampinšku istragu kineskog uvoza. Tvrde da im znatno jeftinija konkurencija ugrožava poslovanje te sumnjaju da dio lijesova ulazi u EU kao drveni dijelovi ili ambalaža.
Europski proizvođači lijesova udružili su se kako bi od Bruxellesa zatražili istragu kineskog uvoza, tvrdeći da im niske cijene i moguće rupe u carinskom nadzoru ugrožavaju poslovanje. Pripremaju antidampinšku pritužbu kojom žele potaknuti provjeru prodaju li kineski konkurenti lijesove u Europi po nepošteno niskim cijenama.
vezane vijesti
Predstavnici novoosnovane koalicije već su razgovarali s dužnosnicima Europske komisije. Prema podacima Folca Ciullija, konzultanta koji pomaže koordinirati pripremu pritužbe, u posljednjih pet godina zatvorena je približno četvrtina europskih proizvođača lijesova, a njihov broj smanjio se s oko 120 na 90.
Ciulli tvrdi da manje tvrtke nisu izdržale pritisak konkurencije izvan Europe. Proizvođači koji su opstali preuzeli su, dodaje, tek polovinu proizvodnje ugašenih poduzeća.
Proizvodnja u Kini osjetno jeftinija
Prema procjenama proizvođača, izrada lijesa u Kini stoji otprilike trećinu iznosa potrebnog za usporediv proizvod u Italiji, čak i kada se koristi ista vrsta drva. Kao moguće razloge navode državne subvencije, porezne pogodnosti za izvoznike te niže troškove rada i sirovina.
Smatraju i da su više američke carine na kinesku robu dio proizvoda preusmjerile prema Europi. No sama razlika u cijeni nije dokaz dampinga, pa koalicija prikuplja podatke o troškovima proizvodnje, materijala i rada kako bi potkrijepila zahtjev za istragom.
Sumnje na 'IKEA rupu'
Proizvođači provjeravaju i mogućnost da dio kineskih lijesova pri uvozu nije evidentiran kao gotov proizvod. Matematičar Emiliano Inguscio, kojeg je industrija angažirala za analizu trgovinskih i proizvodnih podataka, tvrdi da je u Italiji utvrdio neobjašnjiv nesklad koji odgovara količini od oko 30.000 lijesova godišnje.
Budući da je potražnja razmjerno predvidiva i povezana s brojem umrlih, smatra da bi takva odstupanja mogla upućivati na nepravilno evidentiranje dijela uvoza. To, međutim, zasad ostaje pretpostavka.
Jedan od mogućih načina proizvođači su nazvali 'IKEA rupom': Lijesovi bi se uvozili rastavljeni, a njihovi dijelovi prijavljivali kao drvene komponente, nakon čega bi se sastavljali i prodavali u Europi. Druga je pretpostavka da se pojedini lijesovi uvoze kao ambalaža za drugu robu.
Europska komisija pojasnila je da se i rastavljena roba može carinski razvrstati kao gotov proizvod ako zadržava njegova bitna obilježja. Rastavljeni lijes stoga se ne može automatski tretirati samo kao skup drvenih dijelova.
Komisija nije željela potvrditi sastanke s proizvođačima, uz obrazloženje da su razgovori o mogućim pritužbama povjerljivi. Poručila je da EU već primjenjuje više od 200 mjera za zaštitu industrije od nepoštenog uvoza.
