U ovih par mjeseci otkad ste krajem travnja posjetili Hrvatsku do objave izvještaja o ljudskim pravima u Hrvatskoj, krupne su se stvari dogodile. Vlada na čije dvojbene odluke ste se osvrnuli postala je bivša. Što očekujete od nove vlade?

Čini mi se da se u međuvremenu atmosfera popravila. Nadam se da će moj izvještaj biti na stolu novih ministara, da će ga razmotriti i uzeti kao koristan smjerokaz u rješavanju problema ljudskih prava u Hrvatskoj. Želio bih od nove vlade dobiti jak signal da je nasilje prema novinarima neprihvatljivo te sukladno tome učiniti sve kako bi otkrili i kaznili napadače na novinare. Također, nova vlada mora gestama pokazati da je nasilje prema pripadnicima nacionalnih manjina, osoba s posebnim potrebama te LGBT osoba nedopustivo te da ne smije proći nekažnjeno. Nadam se da će vladajući pojačati odnosno ponovno uspostaviti suradnju (jer je bilo došlo do zastoja) sa susjedima kako bi zajedničkim snagama rješavali klupko ratnih i postratnih problema, a to se u prvom redu odnosi prvenstveno na pronalazak nestalih, povratak kućama raseljenih te odlučniji rad na otkrivanju i kažnjavanju počinitelja ratnih zločina. Vrijeme prolazi, a s njim i blijedi sjećanje svjedoka. Za deset godina bit će prekasno, jer mnogi svjedoci neće doživjeti poziv na svjedočenje. Ali bol i ogorčenje preživjelih članova će ostati.

Politička atmosfera u regiji, ali i Europi opet je usijana i traže se žrtveni janjci za nagomilane probleme, čini se da, iako financijska kriza lagano prolazi, kriza na području ljudskih prava produbljuje se.

Nažalost to je točno. Upravo stoga politička vodstva u regiji i šire u Europi moraju pokazati da im je stalo do poštovanja i zaštite ljudskih prava svih građana kako bi se s jedne strane ratne traume prebrodile, a s druge strane spriječili sukobi na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi.

Nacionalne manjine uključene su u pregovore oko stvaranja nove hrvatske vlade što bi se u odnosu na onu prošlu moglo ocijeniti kao pozitivan signal. No usprkos tome nitko od uključenih u taj proces ne želi dati jasan odgovor na pitanje što će biti s ćirilicom u Vukovaru, a vi ste upravo u svom Izvještaju zbivanja oko postavljanja dvojezičnih ploča istaknuli kao ozbiljan problem u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina?

Nadam se da će to političko pregovaranje iznjedriti rješenje tog problema, koji držim vrlo ozbiljnim s obzirom na teško ratno nasljeđe. Ovo je pitanje ujedno i test vladavine prava u Hrvatskoj, jer se radi o odredbama koje su propisane ustavnim zakonom i tim više nužna je njihova primjena u praksi. Osim toga i međunarodni propisi obvezuju Hrvatsku da preuzete obveze kad su u pitanju manjinska prava provodi. No problem koji zabrinjava jest taj da lokalne vlasti opstruiraju provođenje zakona. Stoga je obveza vlade da riješi ovaj problem. Tijekom svog boravka od vladajućih sam dobio informaciju o nadolazećem europskom projektu koji će biti usmjeren na bolji nadzor provođenja Ustavnog zakona, ali i senzibiliziranje javnosti o važnosti zaštite manjinskih prava.

Upozorili ste na manjkavosti zakona o obeštećenju žrtava silovanja u Domovinskom ratu. Što ne štima s tim zakonom?

Od stručnjaka sam dobio informacije kako ovaj zakon ne osigurava obeštećenje za mnoge žrtve ratnog silovanja jer ima dva ozbiljna nedostatka. Prvi je vrlo ograničeno tumačenje seksualnog nasilja, koje ne obuhvaća sve oblike takve vrste nasilje koji su definirani u međunarodnom zakonodavstvu. Drugi su problem  žrtve koje su zlostavljali pojedinci u susjednim državama, jer zakonom nisu predviđene za obeštećenje. Da bi se riješio ovaj drugi problem, neophodna je pravosudna suradnja sa susjednim državama. Sve zemlje iz regije u kojima se događala ovakva vrsta ratnih zločina trebale bi osigurati obeštećenje žrtvama. Ovo je problem koji ne smije čekati, jer previše je vremena proteklo, a žrtvama treba dati barem materijalno obeštećenje za strahote koje su preživjele.

U Izvješću pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj 2015. istaknuto je kako su se građani najviše žalili upravo na pravosuđe. Tijekom svog posjeta Hrvatskoj razgovarali ste i s ministrom pravosuđa Antom Šprljom (koji će, kako sada stvari stoje, na istom mjestu ostati i u novoj vladi), je li vam rekao kako planira otkloniti boljke u pravosudnom sustavu?

S aspekta zaštite ljudskih prava najproblematičnija je stvar u pravosuđu pravna pomoć koja je trenutačno nedostupna ili vrlo teško dostupna mnogim ugroženim skupinama u društvu. Osim siromašnih, ovo se posebno odnosi na pripadnike manjinskih naroda (naročito Srba povratnika i Roma bez državljanstva/osobnih dokumenata) te imigranta/izbjeglica. Novi ministar pravosuđa trebao bi se založiti za to da ovaj mehanizam zaštite ljudskih prava zaživi, a glavni preduvjet za to je taj da država osigura financijska sredstva za njegovu primjenu. Naime, ministar Ante Šprlje mi je rekao kako je planiran 15-postotni rast proračunskih sredstava za pravnu pomoć.

U izvještaju ste izrazili zabrinutost zbog toga što Izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović nije dobilo potporu u prošlom/propalom sazivu Sabora?

Ishod parlamentarne rasprave o Izvješću pučke pravobraniteljice držim vrlo zabrinjavajućim signalom koji ukazuje na to da bi politički uplivi mogli ozbiljno ugroziti neovisnu ulogu Ombudsmana u zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj. Uostalom, to se moglo zaključiti iz parlamentarne rasprave u kojoj se njezin rad osporavao uglavnom ideološkim razlozima. Nadam se da će novi saziv parlamenta i vlade podržati njezin rad i neovisnost te uvažiti primjedbe iz njezina Izvješća kako bi se otklonili pravosudni problemi koji muče hrvatske građane. Također se nadam da će nova vlada u suradnji s pučkom pravobraniteljicom zajedničkim naporom pronaći rješenja nadolazećih problema s prihvatom imigranata u vašu zemlju. Lora Vidović osim toga ima respektabilan ugled u Europi, o čemu svjedoči i činjenica da je izabrana za predsjednicu Europske mreže pučkih pravobranitelja. Od njezinih kolega diljem Europe o njoj čujem samo riječi pohvale i uvažavanja njezine stručnosti i posvećenosti zaštiti ljudskih prava. Nadam se da će otprilike isti tretman doživjeti i od nove hrvatske vlade.

429399 ,429337 ,427613 ,407902
Kad ste nedavno bili u posjetu Hrvatskoj, upozoravali ste na štetu koju tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović radi neprofitnoj novinarskoj sceni. Nažalost, negativne posljedice vrlo su brzo izašle na vidjelo. Zbog njegove odluke da prekine program sufinanciranja neprofitnih medija, bez posla je u par mjeseci ostalo čak 280 novinara.

Pročitao sam taj podatak. To je jako velik broj s obzirom na veličinu Hrvatske. Smatram da je pogrešno bilo ukinuti potporu neprofitnim medijima, jer njihovo rad doprinosi pluralizmu i podizanju demokratskih standarda. Nadam se da će nova vlada promisliti o učincima odluke bivše vlade te pronaći način kako pomoći neprofitnim medijima u ispunjavanju svoje demokratske funkcije.

Kao problematične točke hrvatskog tretmana imigranata istaknuli ste kriminalizaciju građana koji se odluče pomoći ilegalnim imigrantima, ali i praksu kojom imigranti kojima Hrvatska odbije azil moraju platiti sve troškove transporta i smještaja. Hrvatska se, međutim, nije još suočila sa stvarnim priljevom izbjeglica te njihovim trajnim prihvatom sukladno europskim kvotama. Tema imigranata nije baš najpopularnija među hrvatskim političarima pa javnost još uvijek nije obaviještena o kojem se broju ljudi radi te što im i kako država sve mora osigurati za dostojanstven i miran život u našoj zemlji.

Nisam obaviješten da se dogodio ijedan slučaj da je netko u Hrvatskoj bio kažnjen jer je pomagao izbjeglicama, no sama činjenica da takva zakonska odredba postoji stvara u javnosti nelagodu. Nevladine organizacije upravo to ističu kao svojevrsno ograničenje u pružanju pomoći imigrantima. Doista sam razočaran zbog tog rješenja. No Hrvatska je kad su ljudska prava izbjeglice u pitanju uspješno položila prvi test svoje humanosti lani kad je pomogla doista rijeke izbjeglica koje su prolazile balkanskom rutom. No, sada kad je ta ruta zatvorena izazov će biti zbrinuti ljude koji su zaglavili ili će zaglaviti u Hrvatskoj. Mnogi izbjeglice će – sukladno Dublinskom sporazumu – biti vraćeni iz zapadnih članica, a neki će završiti u Hrvatskoj prema europskom dogovoru o relokaciji. Naporan posao dakle tek slijedi, jer Hrvatska će iz tranzitne zemlje postati destinacija mnogih imigranata. Tu će trebati uložiti puno posla i angažmana oko društvene integracije tih ljudi. Ovo nije nov problem samo za Hrvatsku, već će se s njim morati suočiti sve balkanske i istočnoeuropske zemlje. Integracija i pružanje novog života imigrantima bit će velik izazov za sve.

U Hrvatskoj su se čak pojavile informacije kako bi naša država migrantsku krizu mogla rješavati poput Mađarske - žilet-žicom na granicama.

Pokazalo se da žica ne zaustavlja imigrante u njihovim nakanama, već samo dodatno komplicira problem i otežava život građanima. Drago mi je da je Hrvatska preuzela na sebe obaveze dogovorene u Uniji oko premještaja izbjeglica. To je dobar znak. Nadam se da će moj izvještaj biti poticaj vladajućim da napravi odvažnije korake u upravljanju imigrantskim problema: kako bi se ljudima u nevolji pomoglo riješiti statusna pitanja (boravak, državljanstvo, dozvola za rad), premostiti jezične barijere (uz pomoć profesora stranih jezika i pouka iz hrvatskog), treba educirati suce oko prava azilanata.