Iz medijskih napisa teško je jasno razlučiti koliko je točno bolesnika pobjeglo – brojke se kreću od desetak do tridesetak, no čelnik Udruge zdravstvenih radnika Liberije George Williams potvrdio je da je od 29 pacijenata kojima je potvrđena ebola nestalo najmanje 17 te da su neki od njih umrli.

Glavni liberijski centar za izolaciju oboljelih u subotu je napala ljutita skupina, sastavljena uglavnom od mlađih muškaraca naoružanih batinama, koji su uzvikivali uvrede na račun liberijske predsjednice Ellen Johnson Sirleaf i skandirali 'nema ebole'. Policija je čak zapucala u znak upozorenja, međutim nije uspjela spriječiti proboj.

Koliko je jako uvjerenje nekih pobunjenika da je ebola samo izmišljotina na kojoj profitiraju vlasti i liječnici, najbolje pokazuje činjenica da je iz centra opljačkana ne samo medicinska oprema, već i plahte i madraci zaprljani krvlju i tjelesnim tekućinama pacijenata preko kojih se opasan virus vrlo lako širi.

Sličan napad tisuća ljudi na centar za liječenje dogodio se krajem srpnja u Sijera Leoneu, nakon što je jedna medicinska sestra pokrenula glasine da se organi umrlih koriste za kanibalističke rituale.

Stručnjaci upozoravaju da bi teška zdravstvena situacija, zakomplicirana lokalnim običajima i vjerovanjima, nepovjerenjem prema vlastima i stranim liječnicima te glasinama i teorijama zavjere, mogla potrajati još najmanje šest mjeseci.

Predsjednica organizacije Liječnici bez granica Joanne Liu u Ženevi je u petak istaknula da je to čak vrlo optimistična procjena koja će zahtijevati velike napore svih pogođenih država i cijeloga svijeta.

Glavne teorije zavjere o eboli

Stručnjaci smatraju da teorije zavjere, prema kojima skupine ljudi na položajima moći zataškavaju prave uzroke negativnih pojava ili ih čak namjerno uzrokuju, uglavnom imaju dvije vrste korijena – psihološke i sociopolitičke.

Psihološki među ostalim uključuju tzv. projekciju – osobnu potrebu da se 'značajan događaj objasni značajnim uzrokom' kao i različite psihičke probleme poput sklonosti paranoji. Naime paranoidne osobe neprekidno sumnjaju u motive ljudi koji ih okružuju.

Sociopolitički korijeni temelje se na nepovjerenju prema vlastima i centrima moći te potrebi ljudi da vjeruju u logičan slijed uzroka umjesto da pate od osjećaja nesigurnosti u svemiru kojim nasumično, bez nekog smisla ili cilja, upravljaju slijepi zakoni prirode.

Ovi korijeni mogu se prepoznati i u situaciji u Zapadnoj Africi. Prema poznavateljima stanja, glavne teorije i glasine kojima se ondje širi panika su sljedeće:

1)Vlasti zarađuju na stranoj pomoći i donacijama pa nastoje pogoršati ili preuveličati problem
2)Bolest su u Afriku donijeli bijeli stranci
3)Pod krinkom ebole zapravo se odvija krađa organa za međunarodno tržište
4)Ebola je biološko oružje koje se širi vodom
5)Ebolu ne uzrokuje virus nego vještice
6)Multinacionalna kompanija stvorila je novi soj virusa kako bi zaradila na novom lijeku
7)Dijelovi tijela mrtvih koriste se za kanibalističke rituale; zato se tijela skrivaju u vrećama
8)Liječnici namjerno inficiraju Afrikance kako bi na njima testirali eksperimentalne lijekove
9)Ebolu zapravo uzrokuje zla zmija svojim smrtonosnim pogledom (virus uistinu nalikuje na zmiju)

Pozadina straha i vjerovanja

Stručnjaci upozoravaju da je problem sa strahom i nepovjerenjem koje vlada u zapadnoafričkim zemljama vrlo složen, da ga dobro educiranim zapadnjacima s drugačijom kulturom i poviješću nije lako shvatiti te da njegovo rješavanje zahtijeva posebnu suptilnost, takt i razumijevanje, a ne sirovu silu.

Prije svega treba razumjeti povijesno-kulturološku pozadinu i situaciju članova obitelji oboljelih. Naime pacijenti se odvode iz rodbinskog okruženja u centre sa strogom izolacijom, nerijetko i silom. Preko 55 posto njih nitko osim medicinara više nikada neće vidjeti – umrli će biti zapakirani u vreće i pokopani u posebne grobnice, bez uobičajenih sprovoda i obreda.

Osim toga, lokalno stanovništvo u afričkim zemljama, koje su u proteklih nekoliko desetljeća, nakon posustajanja kolonijalizma, nerijetko bile pogođene strašnom korupcijom vlasti i građanskim ratovima, ima kroničan manjak povjerenja u institucije, u strance pa i u bolnice koje često nemaju ni osnovnu medicinsku opremu ili hranu. Obitelji su stoga već navikle hospitaliziranima nositi hranu ili čak kupovati lijekove, igle ili gumene rukavice koje stižu iz Indije ili Nigerije.

Jedino rješenje je - obrazovanje

Liječnici koji imaju iskustva na terenu ističu da zbog svega navedenog rješenje nije da se vlasti, medicinsko osoblje i mediji prema ljudima u pogođenim krajevima odnose s omalovažavanjem kao prema praznovjernim primitivcima, već kao prema inteligentnim sugovornicima kojima je potrebno dati prave odgovore i kvalitetno obrazovanje. U prave poruke trebalo bi prije svega uvjeriti ljude od povjerenja – primjerice seoske starješine i vjerske vođe.

Sve to, naravno, nije nimalo lak zadatak, osobito u ovako ekstremnim okolnostima. Treba se samo prisjetiti kako neke teorije zavjere poput onih o beskorisnosti cjepiva i cijepljenja, unatoč svem obrazovanju, dobro prolaze i odnose žrtve čak i u razvijenim zemljama zapada. Naime u nekim europskim i američkim državama posljednjih su se godina ponovno počele javljati bolesti poput rubeole, a u Aziji i dječje paralize, koje su još davno suzbijene. Sve zbog teorija prema kojima su cjepiva, osobito MMR, više štetna nego korisna. Iskustva pokazuju da je glasine, dezinformacije i teorije zavjera, kada su jednom plasirane, teško ispraviti čak i rezultatima najboljih studija koje pokazuju drugačije. Dio odgovornosti za to snose neodgovorni mediji, a osobito neodgovorni liječnici. A u slučaju ebole nedvojbeno i lokalne vlasti.