Stručnjaci za međunarodno pravo s kojima je razgovarao tportal, smatraju da je hrvatska strana sada itekako u povoljnijoj poziciji nego što je bila dosad u arbitražnom postupku oko razgraničenja u Piranskom zaljevu.

Hrvatsko-slovenski spor predan je Arbitražnom sudu u skladu s arbitražnim sporazumom dviju zemalja od 4. studenoga 2009. godine. Bilo je to vrijeme u kojem je Hrvatska pokušavala udovoljiti Sloveniji, kako bi Slovenci odblokirali hrvatske pristupne pregovore za pridruživanje EU.

Po arbitražnom sporazumu iz kojeg se Hrvatska jučer povukla, arbitražni sud trebao je odlučiti o toku morske i kopnene granice Hrvatske i Slovenije, o vezi Slovenije s otvorenim morem i o režimu upotrebe relevantnih morskih područja.

Pri tome je bio obvezan primijeniti pravila i načela međunarodnoga prava kada je riječ o razgraničenju na kopnu i na moru. No na inzistiranje Slovenije koje Hrvatska tada nije uspjela 'neutralizirati', o ostalim pitanjima koja su u nadležnosti Arbitražnog suda trebalo je odlučivati u skladu s međunarodnim pravom, ali i 'pravičnošću te načelom dobrosusjedskih odnosa u svrhu postizanja poštenog i pravednog rezultata, uključujući i sve relevantne okolnosti'.

Prevedeno, kaže nam jedan pravni stručnjak za međunarodno pravo koji je molio da ga ne imenujemo zbog osjetljivosti njegove pozicije, Slovenci su u pravni posao uveli načela 'pravičnosti', poništavajući tako svaku pravnu racionalnost koje bi se, recimo, morao držati Međunarodni sud u Haagu, da smo slučaj iznijeli pred njim, a ne pred Arbitražnim sudom u istom gradu.

Upravo je taj pojam 'pravičnosti' Slovencima širom otvorio vrata za optimizam i interpretacije međunarodnog prava u njihovu korist. Druga sporna riječ o kojoj su se razvile kontroverze je 'junction', a nalazila se u arbitražnom sporazumu. Tu riječ Slovenci tumače kao fizički dodir svojih teritorijalnih voda smeđunarodnima, a Hrvatska ističe da je riječ o komunikaciji izmeđuslovenskog teritorijalnog mora i međunarodnih voda.

Sličnog je stava i Ivo Josipović, ugledni pravnik i bivši predsjednik RH. Josipović smatra da bi krajnji odgovor bio da arbitraža prestaje s radom te da se spor sa susjedima i prijateljima Slovencima mora riješiti. Najučinkovitije rješenje spora bilo bi pred Međunarodnim sudom pravde, na koji se, po mišljenju Josipovića, trebalo odmah ići. 

'Zašto su susjedi izbjegavali Međunarodni sud pravde i zagovarali arbitražu? Jer se Međunarodni sud pravde striktno drži međunarodnog prava, dok je arbitražnim sporazumom bilo moguće unijeti i neke nove elemente koji nisu sadržani u međunarodnom pravu i to je ona riječ 'junction'. Zbog toga sam u Saboru glasovao protiv tog arbitražnog sporazuma jer sam smatrao da je nepravedan, što se sad i pokazuje, smatrao sam da pokazuje jednu inscenaciju Slovenije koja, po mom sudu, nije sukladna međunarodnom pravu, nego željama i interesima Slovenije. Legitimno je na njihovoj strani da se bore za svoje interese, a legitimno je i da se mi borimo za svoje', objasnio je Josipović.

U nekom sljedećem modelu rješavanja spora, Hrvatska sigurno neće dopustiti uvođenje pojma 'pravičnosti', nego će inzistirati na primjeni klasičnog međunarodnog prava, a zasigurno će pripaziti i na kontroverzni 'junction'.

Podsjetimo, Arbitražnim sudom predsjeda francuski sudac Gilbert Guillaume, bivši predsjednik Međunarodnoga suda pravde, a članovi sudskoga vijeća su još Vaughan Lowe iz Velike Britanije, Bruno Simma iz Njemačke. Član kojeg je u arbitražni sud imenovala Slovenije Jernej Sekolec podnio je ostavku, pa su Slovenci umjesto njega brže bolje imenovali Ronnyja Abrahamsona, predsjednika Međunarodnog suda. Hrvatska je među pet arbitara imenovala Budislava Vukasa, a on je jučer podnio ostavku na svoju dužnost. Iz Haaga poručuju da suđenje ide dalje, te da Hrvatska mora imenovati zamjenu za Vukasa.

Vukas je potvrdio za HRT da je dao ostavku zbog cjelokupne situacije oko arbitraže. 'Napisao sam sudu da se ponašanje slovenskog arbitra i predstavnice ministarstva vanjskih poslova protivi pravilima o arbitraži. Ja kao sudac imenovan od strane Hrvatse se povlačim. Moja država, koja me imenovala i čiji sam ja državljanin, se povlači i to na neki način diktira i meni. Sud je imao namjeru oduzeti Hrvatskoj dio teritorijalnog mora protiv čega sam se najžešće opirao', kazao je Vukas za HRT.

Kako doznajemo u krugovima bliskim našim arbitrima, Hrvatska je nakon izbijanja skandala sa slovenskim pokušajem utjecanja na suca Arbitražnog suda, u znatno povoljnijoj poziciji jer je razotkriveno da su se naši susjedi koristili nedozvoljenim metodama u arbitražnom postupku.

Bez obzira na slovensku diplomatsku ofenzivu, za Hrvatsku je važno to što je za njihove nedozvoljene postupke doznala javnost i, najvažnije, sam Arbitražni sud u Haagu, kazao nam je naš izvor, dodajući da se razotkrivena strana u postupku sada mora potruditi kako bi očistila okaljani obraz, što hrvatskoj strani u sljedećem postupku daje određenu prednost, budući da je u samom postupku 'igrala prema pravilima'.

Sličnog je mišljenja i dugogodišnji diplomat i profesor međunarodnog prava Davorin Rudolf koji je za tportal izjavio kako je naša pozicija u čitavom postupku 'uvijek bila u prednosti i nepoljuljana, za razliku od slovenske koja se u prošlotjednom skandalu teško kompromitirala'. Kakvi su daljnji potezi hrvatske strana u arbitražnom postupku, Rudolf nije htio komentirati.

Iz izvora bliskih našim arbitrima, doznajemo da će nakon odluke Sabora o odstupanju iz arbitraže i odstupanja 'našeg arbitra arbitražni sporazum ipak ostati na snazi, te će se birati novi arbitri i čekati proces raskida, koji može potrajati i godinu dana ako se strane ne dogovore prije.

Do konačnog dogovora o granici, bilo kroz novu arbitražu ili pred Međunarodnim sudom u Haagu, granica ostaje kakva jest sve do presude, kad god ona dođe.

A ona će, prema mišljenju naših sugovornika, biti povoljnija po Hrvatsku nego uz uvjete koje su u prošlom dogovoru iznudili Slovenci.