'U tijeku kemoterapije padaju vrijednosti leukocita, eritrocita, hemoglobina. Krvna slika se dosta brzo popravlja iako je to individualno - nekome brže, a nekome sporije. U mom slučaju u prvoj liniji kemoterapije nisam imala problema, a sad u ovoj drugoj liniji zna se dogoditi da se odgodi terapija za tjedan dana da se poprave leukociti. Ali još jednom ponavljam da je to individualno, ima pacijentica koje idu redovno na svoje cikluse, a ima i takvih da im se i na koji dan ili tjedan dulje odgađa terapija. Kako koji organizam podnosi terapiju. Moram napomenuti da se ja ne osjećam ništa drugačije s dobrom ili lošom krvnom slikom, ne osjećam nikakve promjene ni probleme', započinje svoju priču Suzana Fiket

Gospođa Fiket otkriva kako joj je rak jajnika otkriven prije dvije godine kad je išla na laparoskopsku operaciju otklanjanja ciste jajnika. Tijekom operacije se radio brzi test prilikom kojeg je otkriven rak, pa se rutinska operacija pretvorila u nešto ozbiljniju – klasičnu – prilikom koje su joj izvađeni jajnici, maternica i konstatiran maligni rak jajnika.

'Problem koji ćemo riješiti'

Svoju je trenutačnu dijagnozu doznala dok je ležala na odjelu intenzivne njege.

'Doktor mi je rekao da nas čeka dosta teška i dugotrajna borba. Najviše me uplašila kemoterapija koja mi je bila neizbježna. Jednako tako sam se pitala kako će sve to podnijeti moja obitelj i kako im to reći. Kada sam i sama doznala dijagnozu, nazvala sam muža i rekla mu o čemu se radi, tako da su moja djeca i on taj prvi šok nekako sami proživjeli', priča Fiket.

Osmijeh koji su na svojim licima donijeli njezini članovi obitelji tijekom posjeta bio joj je vjetar u leđa.

'Veliki plus mi je bio kada mi je obitelj došla u posjet u bolnicu, to su bili moja djeca, suprug, majka, svekrva i svi su bili jako pozitivni. Mogu reći da je to vjerojatno bio razlog zašto sam imala osjećaj da nisam nešto toliko grozno doživjela. Razmišljala sam samo: došao je problem i nekako ćemo ga riješiti', objašnjava Fiket.

Gubitak kose bio je najgori

Nakon operacije liječnik joj je rekao da će morati proći ciklus kemoterapija.

'Dva do tri tjedna nakon operacije krenula sam na kemoterapiju, išla sam svaka tri tjedna i imala tih šest ciklusa. Zanimljivo je da taj dan kada sam primila kemoterapiju, ali i dan poslije, sve je bilo u redu, a nakon trećeg dana me počela hvatati slabost, kao da sam izgubila snagu i došla do 50 posto njezine iskoristivosti', kaže.

Najveći šok uslijed ciklusa kemoterapije bio je trenutak kada je, prošavši prstima kroz kosu, shvatila da joj kosa opada.

'Najgore od svega mi je bilo kada sam počela gubiti kosu. Znala sam i bila sam svjesna da će se to dogoditi, da je to najmanja stvar zbog koje bih možda trebala brinuti, ali se vjerojatno u meni probudilo ono žensko koje ne želi biti bez kose', prepričava Fiket.

Kombinacija alternative i medicine

Iako kaže kako ima izuzetno povjerenje u liječnike i ono što oni rade, odlučila je, uz medicinske savjete, potražiti i one alternativne.
'Nekoliko mjeseci nakon operacije sam, na kćerkin nagovor, krenula kod fitoterapeutkinje koja inače propagira liječenje biljkama i čajevima. Nakon nekoliko susreta i razgovora s njom promijenila sam prehranu za sto posto izbacivši šećer, mliječne proizvode, crveno meso, konzerviranu hranu. Mislim da mi je najviše pomogla ta promjena u prehrani. Svi savjeti koje sa strane dobiješ mogu pomoći ili se barem nadaš da mogu', kaže Fiket.

Potporu tijekom liječenja imala je ne samo od obitelji nego i od brojnih prijatelja koji su joj nastojali pomoći na sve načine.
'Najveći je problem to što sa strane dobivaš sto savjeta. Čim sam došla iz bolnice doma, posjetilo me puno prijatelja i članova obitelji, svatko mi je davao svoj savjet što i kako probati. Nakon tolikih informacija glava mi je bila kao košnica puna ne jednim nego nekoliko rojeva pčela', sjeća se ova mlada gospođa.

‘Vjerovala sam da mi alternativa, uz medicinu, može puno pomoći. Puno mi je značilo i to što moja fitoterapeutkinja nije imala negativno mišljenje o liječnicima, njihovom radu i kemoterapiji nego me podupirala u mom odabiru', smatra Fiket.

Konoplja pomaže ili ne

Osobno nije konzumirala konopljino ulje, a s obzirom na različita mišljenja koja o njemu čuje, trenutačno se ni ne usudi.
'Čim sam doznala svoju dijagnozu, prva pomisao moje obitelji i mene bilo je konopljino ulje. Međutim, istovremeno se pojavilo toliko raznih dobavljača, proizvođača, ali i oprečnih mišljenja. Svjesna sam da je ulje užasno skupo i da je svaka kuna bitna, ali kada se nađeš u takvoj situaciji, opet ćeš se radije odreći nečega kako bi kupio taj lijek. S jedne strane je skupo, s druge još uvijek neistraženo. Pojedinci su mi rekli kako je konoplja fantastična stvar, a drugi da je ni pod koju cijenu ne uzimam. Navodno njezin učinak ovisi o vrsti raka od kojeg bolujete, ali još nisam našla osobu koju bih mogla pobliže pitati o tome', kaže Fiket.

Bez brižnih liječnika sve bi bilo teže

Osim obitelji i prijatelja, veliku je potporu i prijatelje imala u svojim liječnicima.
'Imam sreću da su moj onkolog i kirurg, koji mi je ujedno i ginekolog, prvenstveno ljudi. Doživjela sam ih kao nekoga tko ti želi pomoći, ne gleda te kako nekakav broj. Kroz razgovor s njima stekla sam dojam da se doista trude i traže način kako da ti pomognu. Možda sam upravo zbog takvog njihovog stava počela vjerovati u medicinu i učinak kemoterapije', objašnjava Fiket.

Vjeruje kako bi pacijenti bili manje zbunjeni kada bi se alternativa ujedinila s medicinom. Time bi se smanjila brojna raznolika mišljenja koja o pojedinim metodama liječenja i lijekovima postoje što u medicinskim krugovima, što na internetskim blogovima.

'Mislim da bi bilo odlično kada bi medicina i alternativa pokušale zajedno zaključiti pomaže li konopljino ulje ili ne', zaključuje naša sugovornica.