Nakon razornih požara ponovno se otvara pitanje može li se Dalmacija bolje zaštititi prije nego što vatra uopće bukne. Jedno od rješenja mogla bi biti kontrolirana ispaša koza, koje na teško pristupačnom kršu uklanjaju travu, grmlje i mlade izbojke koji tijekom suše postaju idealno gorivo za požare
Dok se Dalmacija ponovno bori s velikim požarima, sve je važnije pitanje prevencije – kako smanjiti količinu gorivog materijala prije nego što se pojavi iskra?
Jedan od mogućih odgovora krije se u tradicionalnom načinu održavanja dalmatinskog krša – kontroliranoj ispaši koza, piše Slobodna Dalmacija.
Koze brste travu, korov, grmlje i mlade izbojke, a posebno bi korisne mogle biti na kamenitim i teško pristupačnim terenima na kojima je mehaničko čišćenje otežano ili nemoguće. Smanjivanjem količine makije i niskog raslinja mogla bi se smanjiti i količina materijala koji tijekom dugih i sušnih ljeta postaje gorivo za požare.
vezane vijesti
Koze su nekada gotovo nestale s dalmatinskog krša
Priča ima i zanimljivu povijesnu pozadinu. Jugoslavenske vlasti 1954. donijele su propise kojima se praktički zabranjivalo držanje i ispašu koza. Smatralo se da koze prekomjernim brštenjem uništavaju šumsku vegetaciju i otežavaju obnovu šuma.
Broj koza u Dalmaciji nakon toga drastično je pao, a s njima je nestao i tradicionalni način održavanja dijela krškog krajolika.
Današnja gusta vegetacija ipak se ne može pripisati samo nestanku koza. Veliku ulogu imali su napuštanje poljoprivrede, iseljavanje iz ruralnih krajeva, promjene korištenja zemljišta i klimatske promjene.
Ne mogu gasiti vatru, ali mogu smanjiti gorivo
Kontrolirana ispaša, naravno, nije zamjena za vatrogasce, kanadere, protupožarne putove i druge mjere zaštite. Ideja je sasvim drugačija – smanjiti količinu vegetacije koju požar može zahvatiti.
Posebno bi zanimljiva mogla biti područja visokog požarnog rizika na kojima se makija i trava teško uklanjaju strojevima.
No koze se ne bi mogle jednostavno pustiti na teren. Trebalo bi odrediti broj životinja, površinu, trajanje ispaše i mjere kojima bi se zaštitili šuma, tlo i bioraznolikost.
Hrvatski propisi već omogućuju pašarenje na određenom državnom šumskom zemljištu. Izmjenama Zakona o šumama iz 2024. predviđena je mogućnost davanja takvog zemljišta u zakup za pašarenje, dok od ožujka 2026. vrijedi novi Pravilnik o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.
To otvara pitanje mogu li Hrvatske šume i druge institucije kontroliranu ispašu sustavnije povezati s protupožarnom zaštitom. Jedna od mogućnosti bilo bi pokretanje pilot-projekata na najugroženijim područjima Dalmacije. Na njima bi se moglo izmjeriti koliko koze stvarno smanjuju gorivu vegetaciju, koliko takav sustav košta i kakav je njegov utjecaj na prirodu.
