Prema Trumpovu mirovnom sporazumu, Hamas više nije prijetnja Izraelu. No i dalje predstavlja veliku prijetnju Palestincima, kao i dugoročnijem miru. Proteklog tjedna pojavila su se izvješća iz dijelova Gaze, koje Hamas još uvijek drži pod kontrolom, da članovi te organizacije hvataju Palestince koji bi mogli biti protivnici njihove vlasti i provode pogubljenja na ulicama. To još jednom pokazuje da Hamasovi ciljevi nemaju veze s dostojanstvom i pravednošću za Palestince, nego isključivo s održavanjem čvrste kontrole nad Gazom, piše u analizi za CNN Brett McGurk, a radio je u administraciji američkih predsjednika Georgea W. Busha, Baracka Obame, Donalda Trumpa i Joea Bidena.

Dokle god Hamas ostane jedini sigurnosni jamac stanovništvu Gaze, nema nade za njezinu obnovu niti za dugotrajan mir.

Nova karta Gaze

Prva faza Trumpova sporazuma zapravo razdvaja Pojas Gaze, pri čemu izraelske snage kontroliraju više od polovice teritorija, a Hamas zadržava ostatak. Ta je podjela prikazana žutom linijom i ostaje na snazi sve dok privremene međunarodne sigurnosne snage ne zamijene izraelske vojnike.

Nova karta predstavlja golemo povlačenje Hamasa, nešto na što ta teroristička skupina nije ni pomišljala tijekom više od godine dana teških pregovora o prekidu vatre i oslobađanju talaca. Rezultati dogovora također su ispunili jedan od početnih izraelskih zahtjeva: osigurati da Hamas više nikada ne može ojačati uz izraelske granice ili u njihovoj blizini.

No što s Hamasom u dijelovima iznad žute linije? Plan predviđa da se ta skupina razoruža i povuče iz svih oblika vlasti. Trump je ovoga tjedna jasno poručio kako to namjerava provesti, upozorivši u četvrtak da će, ako Hamas nastavi s ubojstvima u Gazi, 'SAD i njihovi saveznici morati intervenirati'.

I tu put naprijed pogotovo postaje težak. Jer nije to samo teroristička organizacija koja planira napade na Izrael, već je duboko ukorijenjena u političku i sigurnosnu strukturu Gaze te gotovo dva desetljeća sustavno sprječava pojavu bilo kakve palestinske alternativne vlasti.

Povijest terora

McGurk se prisjeća u tekstu za CNN kako je 26. siječnja 2006. godine, kada je radio u Vijeću za nacionalnu sigurnost u administraciji Georgea W. Busha, pratio reakcije na izbore u Gazi. Iznenađujuće snažan rezultat Hamasa, kaže, stvorio je krizu. Posvećena uništenju Izraela, već je tada ta skupina pokazivala da je ne zanima mir, već dominacija.

Kako se kasnije prisjetila Condoleezza Rice, dopustiti Hamasu sudjelovanje na izborima bez zahtjeva da se najprije razoruža bila je greška. Ubrzo nakon pobjede skupina je silom preuzela vlast u Gazi, a pritom su mučili i ubijali protivnike iz stranke Fatah, koja je prihvatila pregovore o miru. Taj je nasilni udar kulminirao u lipnju 2007. godine, čime je Hamas preuzeo punu kontrolu nad Gazom, a Fatah je zadržao vlast nad dijelom Zapadne obale.

McGurk smatra da ovih 20 godina predstavlja neuspjeh međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda te više američkih i izraelskih administracija. 'Status quo s Hamasom na vlasti prihvaćen je kao nesretan, ali neizbježan, no nikada nije trebao biti prihvatljiv nikome', piše McGurk u tekstu za CNN.

Neuspjeli pokušaji

Dvadeset godina kasnije svijet još osjeća posljedice tog neuspjeha. Umjesto da poboljša živote Palestinaca, Hamas je iskoristio sredstva za izgradnju mreže tunela, obuku boraca i skladištenje oružja za rat koji je i pokrenuo 7. listopada 2023., kada je više od 3000 boraca izvelo napad na Izrael, ubivši više od tisuću ljudi i odvevši više od 250 talaca.

'Patnja Palestinaca kada je Izrael odgovorio na napad, kako je jedan od vođa Hamasa nedavno rekao za CNN, oduvijek je bila dio njihova plana', napominje McGurk.

Pregovori s Hamasom

Analitičar za CNN opisuje da je u prvih 16 mjeseci nakon tog napada i sam pomagao u pregovorima između Izraela i Hamasa, što je rezultiralo dvama sporazumima o prekidu vatre. Prvi je bio u studenom 2023. godine – sporazum o puštanju svih žena i djece – kada je oslobođeno više od 100 talaca, no Hamas je osmog dana obavijestio posrednike da neće pustiti mlađe žene. Izraelci su brzo odbili taj Hamasov zahtjev, vjerujući da bi ih sigurno ubili.

U pregovorima koji su uslijedili Hamas je zadržao tri zahtjeva i tražio njihovo ispunjenje prije oslobađanja svih talaca:

• izraelske snage morale su se u potpunosti povući iz Gaze
• Hamas bi ostao jedina sigurnosna snaga u Gazi
• Izrael bi proglasio trajno primirje koje bi jamčio SAD.

To je značilo da bi Izraelci morali prihvatiti da se Hamasova vlast obnovi i premjesti izravno na granice s njihovom državom, na što nisu pristali. Hamas nikada nije popustio po pitanju tih zahtjeva, koristeći taoce kao polugu kako bi osigurao ostanak na vlasti i ponovno jačanje da bi opet zaprijetio Izraelu i njegovim građanima, kao što su njegovi čelnici više puta obećavali učiniti čak i nakon 7. listopada 2023. godine.

Hamas je odbacio svaki prijedlog za uski izraelski koridor u Gazi ili za privremene sigurnosne snage, bilo Palestinske uprave, bilo međunarodnih sudionika.

Tijekom pregovora koje su vodili SAD, Egipat i Katar, razvijen je plan u tri faze:

• Prva faza: ograničeno izraelsko povlačenje i 42-dnevno primirje u zamjenu za oslobađanje svih preostalih žena, starijih muškaraca i ranjenih talaca
• Druga faza: pregovori o potpunom izraelskom povlačenju i oslobađanju svih preostalih zarobljenih osoba
• Treća faza: razmjena posmrtnih ostataka i početak višegodišnjeg programa obnove Gaze.

Dogovor je postignut 15. siječnja 2023. godine, a prvi taoci oslobođeni su tri dana kasnije. Nakon početnog uspjeha plan se urušio jer se Hamas tijekom primirja ponovno počeo pojavljivati u javnosti s oružjem i paradirao s taocima, čime je uništio svaku mogućnost trajnog dogovora. Izrael je obnovio vojne operacije, a uslijedila je humanitarna kriza bez presedana.

Trumpov pristup

Sadašnji dogovor omogućava izraelskoj vojsci da trajno kontrolira polovicu Gaze, uključujući sve granične zone, a bio je nezamisliv prije godinu dana ili čak prije 10 mjeseci. Hamas je odustao od gotovo svih ključnih zahtjeva zbog pojačanog pritiska i promijenjenog omjera snaga u regiji, uključujući smrt najmilitantnijih vođa, poraz Hezbolaha u Libanonu, marginalizaciju Irana i jedinstven zahtjev iz regije da se povuče.

Skupina je sada oslobodila sve preostale žive taoce i prihvatila izraelsku kontrolu nad većim dijelom Gaze, a i to da međunarodne sigurnosne snage budu uvedene u nekom trenutku i zamijene izraelske snage. Ovo je prvi put u dvadeset godina da prihvaćaju čak i načelnu mogućnost postojanja alternativne sigurnosne sile u Gazi, što otvara tom području priliku za budućnost bez Hamasa, ali samo ako te međunarodne sigurnosne snage budu osnovane i raspoređene u idućim tjednima i mjesecima.

Do tada će Gazu najvjerojatnije dijeliti žuta linija, s Hamasom na vlasti iznad nje, a područja ispod nje bit će uglavnom nenastanjena, dok se ne osiguraju uvjeti za preseljenje civila voljnih odvojiti se od te skupine. Očekuje se da će ova nestabilnost trajati mjesecima, s obzirom na vrijeme potrebno za uspostavljanje međunarodnih sigurnosnih snaga.

SAD planira s partnerima uspostaviti i privremene političke strukture koje bi s vremenom preuzele upravu, a zemlje poput Katra, Turske i Egipta trebale bi vršiti pritisak na Hamas da se razoruža. Trumpova administracija uspoređuje taj proces s međunarodnim naporima za poraz ISIS-a: uspostaviti sigurne zone, potaknuti stanovništvo na preseljenje u zaštićena područja i izgraditi novu strukturu vlasti koja jamči stabilnost.

'Bez stvarne alternativne sile', navodi se u tekstu, 'jedine oružane snage u Gazi ostat će Izrael i Hamas – što znači zastoje, sukobe i rizik od ponovnog rata'.

Trumpov plan time postavlja temelj za Gazu bez Hamasa, no uspjeh će ovisiti o tome može li međunarodna zajednica brzo i učinkovito djelovati na terenu.