Znanstvenici su u najnovijem istraživanju ustanovili kako provođenje duljeg vremena u svemiru može dovesti do istih tjelesnih nuspojava kojima su izloženi plivači koji se bave daljinskim plivanjem. Tako i jedna i druga aktivnost mogu dovesti do smanjenja dimenzija srca
Do tog zaključka istraživači su došli uspoređivali tjelesno stanje astronauta Scotta Kellyja koji je proveo godinu dana u svemiru, sa stanjem maratonskog plivača Benoîta Lecomtea. U obje situacije došlo je do atrofije organa, prenosi Jutarnji list.
Istraživanje je predvodio dr. Benjamin Levine, profesor interne medicine na Sveučilištu u Teksasu, pri Jugozapadnom medicinskom centru u Dallasu, a rezultati su objavljeni u časopisu Circulation.
vezane vijesti
Istraživanje je važno jer daje značajne spoznaje o tomu što bi se astronautima moglo događati tijekom dugotrajnih ekspedicija u svemiru, poput one na Mars koju američka agencija NASA planira idućih desetljeća.
'Istraživanjima smo doznali da je srce nevjerojatno "plastično", te se prilagođava pritisku kojem je izloženo. Nedostatak pritiska uslijed nedostatka gravitacije dovelo je do toga da je Kellyjevo srce izgubilo na masi. Tijekom svemirskog leta, jedna od stvari koje se događa je da više nemate tako izražen krvni pritisak prema gornjem dijelu tijela, jer nema gravitacije', rekao je Levine za BBC.
