Iako još nismo dobili dokaze o postojanju života izvan Zemlje, znanstvenici neprestano promatraju i osluškuju svemir u potrazi za odgovorom jesmo li zbilja sami u svemiru.

Tim iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian i Sveučilišta u Oregonu objavio važan prvi rezultat: radijski signal koji izravno dolazi s egzoplaneta, odnosno planeta izvan Sunčeva sustava. Dosadašnje detekcije radijskih signala iz sustava s planetima nisu se mogle nedvosmisleno povezati s njima samima zbog zvijezda oko kojih kruže. Ovdje, doduše, nije riječ o udaljenim civilizacijama koje s nama pokušavaju ući u kontakt – signal je stvorila polarna svjetlost udaljenog planeta.

Aurore nastaju kada nabijene čestice stupaju u interakciju s uvjetima u atmosferi i magnetskim poljem te pritom oslobađaju energiju. 'Iako se auroralni radijski bljeskovi opažaju na planetima Sunčeva sustava i nekim ultrahladnim patuljcima, dosad nijedan radijski signal nije bio nedvosmisleno lokaliziran na egzoplanet, a ne na njegovu matičnu zvijezdu', pišu istraživači u radu, dodajući: 'Prepoznali smo brze, ponavljajuće i snažno kružno polarizirane bljeskove, kao i trajnu emisiju na frekvencijama od 0,85 do 3,5 GHz.'

Te su frekvencije tijekom četiri odvojena promatranja u 2025. i 2026. godine pratili pomoću radijskog teleskopskog sustava MeerKAT u Južnoj Africi.

Kratki, ponavljajući radijski bljeskovi

U središtu promatranja bila je zvijezda Beta Pictoris, udaljena oko 63,4 svjetlosne godine. Oko nje kruže tri poznata planeta: Beta Pictoris b, Beta Pictoris c i Beta Pictoris d. Tijekom promatranja znanstvenici su zabilježili kratke radijske bljeskove koji su se pravilno ponavljali, a radiovalovi su bili cirkularno polarizirani. Ova se pojava često povezuje s polarnom svjetlošću.

Koristeći kvazare kao svijetle referentne točke na karti neba, istraživači su s velikom sigurnošću utvrdili da signale šalje planet b, a ne Beta Pictoris, zvijezda 'ranog tipa', što znači da je toplija i veća te se strukturno razlikuje od našeg Sunca. 'Nijedan poznati fizički mehanizam koji uzrokuje radijsku emisiju kod zvijezda ranog tipa ne može objasniti opaženu emisiju', navode istraživači.

Signal otkriva i magnetsko polje planeta

Istraživači su zatim pokazali koristi precizne izolacije radijskog signala. Njegove karakteristike upućuju na nestabilnost elektronskog ciklotronskog mazera (ECMI), proces koji također proizvodi polarnu svjetlost na Zemlji i Jupiteru. ECMI pritom može pružiti informacije i o magnetskom polju planeta.

Čini se da Beta Pictoris b ima posebno snažno magnetsko polje, što se uklapa u ranija modeliranja planeta i njegovih unutarnjih procesa koji stvaraju magnetsko polje. 'Ovo predstavlja prvo izravno mjerenje jakosti magnetskog polja egzoplaneta i u skladu je s predviđanjima skaliranja dinama za mlad divovski planet', pišu istraživači.

Znanstvenici su izračunali da planet b ima iznimno snažno magnetsko polje, tisućama puta jače od Zemljinog, dok bi njegova radijska emisija povezana s polarnom svjetlošću mogla biti pogonjena njegovom vrlo brzom rotacijom. Beta Pictoris b velik je planet otkriven 2008. godine. Potrebno mu je samo osam do devet sati da se okrene oko svoje osi, a masa mu je oko deset puta veća od Jupiterove. Također je prvi otkriven egzoplanet s jasnim radijskim signalom.

Sljedeći korak: Drugi divovski egzoplaneti

Istraživači sada promatraju i druge potencijalne izvore zračenja – sedam poznatih divovskih egzoplaneta u pet obližnjih zvjezdanih sustava koji bi se uskoro mogli analizirati na isti način kao Beta Pictoris b. 'Poboljšavanje osjetljivosti instrumenata za otprilike pet do sedam puta, što bismo mogli dobiti teleskopima nove generacije, omogućit će njihovu detekciju', navode istraživači.

Istraživanje još nije objavljeno u recenziranom znanstvenom časopisu, ali je dostupno na internetu putem arXiva.