Iz uvida u zakone jasno je da problem ne proizlazi iz tzv. Vatikanskih ugovora kako bi se moglo očekivati već iz akata koje su donijeli naši zakonodavci.

Naime, 1995. godine donesen je Pravilnik o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu (NN 89/95) po kojemu za napredovanje u zvanje učitelja-mentora ili nastavnika-mentora treba prikupiti 7 bodova i 6 godina staža u prosvjeti, a za napredovanje u zvanje učitelj-savjetnik ili nastavnik-savjetnik treba prikupiti 15 bodova i 11 godina staža u prosvjeti.

No 1999. godine donesen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu (NN 148/99) u kojemu su umetnuti stavci i članci koji kažu da je vjeroučiteljima katoličkog vjeronauka za napredovanje u zvanje mentora potrebno samo 2 godine staža u prosvjeti, a za napredovanje u zvanje savjetnika samo 3 godine.

Neki nastavnici prošle su godine upozorili određene članove iz sadašnje vladajuće garniture da je navedenim izmjenama prekršen Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) i to po više članaka:

Članak 1, stavak 1 zabranjuje diskriminaciju po raznim osnovama, uključujući na vjerskoj osnovi i osnovi obrazovanja.

Članak 8 kaže pak da se Zakon o suzbijanju diskriminacije primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, što svakako uključuje Agenciju za odgoj i obrazovanje, a osobito u područjima:

§ Stavak 1: Rada i radnih uvjeta; ...; uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju;

§ Stavak 2: obrazovanja, znanosti i sporta.

Prema nekim tumačenjima vjerske zajednice su izuzete od Zakona o suzbijanju diskriminacije jer se Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama smatra međudržavnim ugovorom, pa je jači od naših Zakona. Međutim, to ne proizlazi iz samih Vatikanskih ugovora. Naime, ondje eksplicitno stoji:

Članak 9: Za polaganje stručnog ispita i napredovanje u zvanje mentora i savjetnika u načelu vrijede analogni uvjeti i postupci propisani odgovarajućim pravilnicima Ministarstva prosvjete i športa. Specifičnost tih uvjeta i postupaka preciziraju se posebnim pravilnicima odobrenima od Ministarstva prosvjete i športa i Hrvatske biskupske konferencije.

Drugim riječima, Vatikanski ugovori ne nalažu da bi za vjeroučitelje trebala vrijediti pravila po kojima bi u zvanju mogli napredovati čak tri do četiri puta brže od ostalih! Naprotiv, u njima jasno stoji da oni napreduju po analognim uvjetima!

Prema nekim analizama mali broj vjeroučitelja koristi ovo pravo. No neki nastavnici ističu da to nije bitno jer su prema pravilnicima svi ostali diskriminirani.

Tako ima nastavnika koji su prikupili dovoljan broj bodova, ali ne mogu napredovati jer im to godine provedene u prosvjeti ne omogućuju. Primjerice nastavnik koji ima četiri godine staža i 40 bodova ne može napredovati čak ni u mentora dok bi, da je vjeroučitelj, već mogao postati savjetnik. A viši status znači i veću plaću!

Zatražili smo stoga od odgovornih u Ministarstvu znanosti i obrazovanja da nam kažu je li to istina i što namjeravaju poduzeti kako bi se prekinula ova očita diskriminacija.

U MZOS-u su priznali da 'vjeroučitelji sukladno Izmjenama i dopunama Pravilnika iz 1999. godine mogu napredovati u zvanje mentora i savjetnika nakon dvije, odnosno tri godine iskustva rada u školi'.

'No to pravo u praksi nije konzumirano. Osim toga u postupku je Izmjena i dopuna Pravilnika pri čemu će Ministarstvo voditi računa da se svi učitelji i nastavnici ujednače u pravima', poručili su iz ureda za odnose s javnošću.