Uši, buhe i trakavice pratitelji su čovječanstva kroz cijelu našu evolucijsku povijest. Ipak, najveći parazit modernog doba nije neki beskičmeni krvopija. On je elegantan, sa staklenom površinom, i dizajniran tako da izaziva ovisnost. Njegov domaćin? Svaka osoba na Zemlji koja ima pristup Wi-Fi signalu.

Pametni telefoni nisu bezazleni alati - oni parazitiraju naše vrijeme, pažnju i osobne podatke, sve u korist tehnoloških kompanija i njihovih oglašivača. U novom članku u Australasian Journal of Philosophy, autori tvrde da pametni telefoni predstavljaju jedinstven društveni rizik koji postaje posebno jasan kada se promatra kroz prizmu parazitizma.

Što je točno parazit?

Evolucijski biolozi definiraju parazita kao vrstu koja ima koristi od bliske povezanosti s drugom vrstom, svojim domaćinom, dok domaćin snosi trošak.

Primjerice, uš je potpuno ovisna o ljudima za preživljavanje. Hrani se isključivo ljudskom krvlju i ako padne s domaćina, preživjet će samo kratko, osim ako slučajno ne završi na drugom ljudskom tjemenu. U zamjenu za našu krv, uši nam ne daju ništa osim neugodnog svraba.

Pametni telefoni su radikalno promijenili naše živote. Od snalaženja po gradovima do pomoći oko kroničnih bolesti poput dijabetesa, ovi nam uređaji u džepnom formatu znatno olakšavaju svakodnevicu. Toliko da ih većina nas rijetko ispušta iz ruke.

Unatoč svim prednostima, mnogi su postali taoci svojih telefona i robovi beskonačnog skrolanja, nesposobni za potpuni prekid. Cijena? Nedostatak sna, slabiji međuljudski odnosi i poremećaji raspoloženja.

Od uzajamnosti do parazitizma

Ne završavaju sve bliske veze među vrstama kao parazitske. Mnogi organizmi koji žive na nama ili u nama korisni su za naš opstanak.

Uzmimo za primjer bakterije u našim crijevima. One se hrane hranjivim tvarima koje prolaze kroz probavni sustav i ne mogu preživjeti izvan njega, no zauzvrat poboljšavaju naš imunitet i probavu. Takvi odnosi, u kojima obje strane imaju koristi, zovu se mutualizmi (uzajamnosti). Odnos čovjeka i pametnog telefona započeo je kao mutualistički. Tehnologija nam je pomogla da ostanemo u kontaktu, lakše pronađemo lokacije i dođemo do korisnih informacija.

Filozofi su o tome govorili u kontekstu proširenja ljudskog uma - kao što su nekada bile bilježnice ili zemljopisne karte. No, autori tvrde da je taj odnos evoluirao u parazitski. Što i nije neobično u prirodi - mutualisti se mogu razviti u parazite, i obrnuto.

Pametni telefoni kao paraziti

Kako su pametni telefoni postali gotovo neizostavni, neke od najpopularnijih aplikacija sve više služe interesima svojih tvoraca i oglašivača, umjesto korisnika. Aplikacije su dizajnirane tako da nas navode na određena ponašanja - da stalno skrolamo, klikamo na oglase i konstantno bivamo izloženi sadržajima koji izazivaju ljutnju i zabrinutost.

Podaci o našem ponašanju u aplikacijama koriste se za daljnju eksploataciju. Telefon se 'brine' o vašim fitnes ciljevima ili želji da više vremena provodite s obitelji samo ako mu to pomaže da bolje zarobi vašu pažnju. Stoga nije pretjerivanje zamisliti korisnika i pametni telefon kao domaćina i parazita - barem u određenim trenucima.

Ta usporedba postaje osobito korisna kada se zapitamo kamo ovaj odnos vodi i kako se možemo suprotstaviti tim visoko-tehnološkim parazitima.

Uloga kontrole i nadzora

Na Velikom koraljnom grebenu riba čistač uspostavlja 'stanice za čišćenje“, gdje veće ribe dopuštaju da im ona čisti kožu i škrge od parazita. To je klasični mutualizam - velike ribe gube parazite, a čistač se hrani.

No, ponekad riba čistač 'prevari' i ugrize domaćina, čime prelazi granicu i ponaša se parazitski. U tom slučaju domaćin može kazniti prevaranta – primjerice, potjerati ga ili prekinuti suradnju. U biologiji se takav mehanizam zove nadzor (policing), i ključan je za očuvanje ravnoteže u mutualizmu. Možemo li mi nadzirati i ograničiti eksploataciju kojoj nas izlažu pametni telefoni i tako ponovno uspostaviti uzajamno korisni odnos?

Evolucija pokazuje da su ključne dvije stvari: sposobnost da prepoznamo kada smo izloženi eksploataciji i mogućnost da odgovorimo na to, najčešće uskraćivanjem usluge parazitu.

Teška bitka

U slučaju pametnog telefona, teško je detektirati eksploataciju. Tehnološke kompanije ne oglašavaju činjenicu da su njihovi algoritmi osmišljeni da vas stalno vraćaju na uređaj. Čak i kad smo svjesni manipulacije, odgovor nije jednostavan kao odložiti telefon.

Mnogi od nas ovise o telefonima za svakodnevne zadatke. Umjesto da pamtimo informacije, prepuštamo taj zadatak uređaju, što dugoročno može utjecati na naše kognitivne sposobnosti. Korištenje kamere da bismo zabilježili važne trenutke ili gdje smo parkirali auto istovremeno poboljšava i ograničava naše pamćenje.

Vlade i kompanije dodatno su učvrstile našu ovisnost, premjestivši mnoge usluge isključivo na mobilne aplikacije. Kad posegnemo za telefonom kako bismo otvorili bankovni račun ili pristupili uslugama javne uprave, bitka je već izgubljena, piše Conversation.

Autori zaključuju da individualna volja često nije dovoljna. Tehnološke kompanije imaju golemu prednost u informacijama i dobivaju svaku rundu u toj evolucijskoj utrci.

Australska zabrana pristupa društvenim mrežama za mlađe od određene dobi primjer je kolektivne akcije koja pokušava ograničiti moć ovih digitalnih parazita. Da bismo pobijedili, potrebne su i zakonske restrikcije aplikacijama koje izazivaju ovisnost, kao i ograničenja u prikupljanju i prodaji osobnih podataka.