Smrt zaposlenice instituta za istraživanje kuge u ruskom Irkutsku potaknula je nagađanja o nesreći u laboratoriju, a pojedini mediji spominju razbijenu epruvetu s opasnom bakterijom. No zasad nije neovisno potvrđeno ni to da je žena umrla od kuge ni da se navodna nesreća dogodila. Stručnjaci objašnjavaju zašto razbijena epruveta sama po sebi ne znači zarazu i što bi istraga morala utvrditi
Ruske vlasti opisale su bolest laborantice kao upalu pluća nepoznatog uzroka te odbacile povezanost s uzročnicima bolesti kojima je bila izložena na poslu. Prema Reutersu, 6. listopada izvijestile su da među osobama koje su bile u kontaktu s preminulom nije otkriven nijedan slučaj kuge.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zatražila je dodatne informacije, a njezin glasnogovornik Christian Lindmeier rekao je da uzrok smrti još nije službeno potvrđen i da se provode laboratorijska testiranja. Prema informacijama koje je WHO dobio od ruskih vlasti, kontakti su identificirani i pod nadzorom, a nitko nije pokazao simptome bolesti.
Pozornost je usmjerena na mogućnost plućne kuge, teškog oblika bolesti koji bez pravodobnog liječenja može vrlo brzo završiti smrću. 'Riječ je o infekciji koja napreduje toliko brzo i može biti toliko smrtonosna da može ubiti unutar 24 sata', rekao je za ScienceAlert Brendan Wren, profesor na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu.
Antibiotici mogu učinkovito liječiti kugu ako se primijene dovoljno rano, navodi WHO, a Wren upozorava da odgađanje liječenja može biti kobno.
vezane vijesti
Razbijena epruveta ne znači automatski izlaganje bakteriji
U laboratorijima namijenjenima radu s opasnim uzročnicima bolesti zaštita ne ovisi samo o tome hoće li epruveta ostati čitava.
'U laboratoriju s visokim stupnjem zaštite razbijanje epruvete jest incident, ali ne znači nužno i izlaganje uzročniku', objašnjava za ScienceAlert Zania Stamataki, stručnjakinja za virusnu imunologiju i voditeljica laboratorija treće razine biološke sigurnosti na Sveučilištu u Birminghamu.
Rad sa živim uzročnicima bolesti u otvorenim posudama obavlja se u biološki sigurnom kabinetu, posebno zaštićenom radnom prostoru u kojem se zrak odvodi od osobe koja radi i filtrira. Ako se epruveta razbije u ispravnom kabinetu, taj bi sustav trebao spriječiti da zarazne čestice dospiju do zaposlenika.
Uzorci se do druge opreme prenose u dodatnim, zatvorenim spremnicima. Ako se unutarnja posuda razbije, njezin bi sadržaj trebao ostati unutar vanjskog spremnika.
Sam kabinet nalazi se u prostoriji pod podtlakom, zbog čega zrak struji prema unutra, što smanjuje mogućnost izlaska zaraznih čestica. Obuka zaposlenika, propisani postupci i zaštitna odjeća dodatni su slojevi zaštite, a Stamataki takve mjere opisuje i u izjavi koju je objavio Science Media Centre.
'Zamislite kutije jednu unutar druge – tako funkcioniraju slojevi zaštite', rekla je za ScienceAlert i dodala: 'Zaraze u laboratoriju su rijetke jer bi više tih slojeva moralo zakazati u isto vrijeme.'
Ključni dokaz morao bi doći iz uzoraka preminule
Istraga bi najprije trebala utvrditi je li se incident dogodio i gdje, što se nalazilo u posudi i je li njezin sadržaj bio zarazan. Važno je i to je li razbijanje moglo stvoriti čestice koje bi zaposlenica mogla udahnuti, a trebalo bi pregledati i zapise o radu sigurnosnog kabineta i ventilacije, dokumentaciju o održavanju te provjeriti jesu li zaposlenici slijedili propisane postupke.
Najvažniji trag ipak bi mogli dati uzorci preminule. Ako bi se iz njih izdvojio uzročnik bolesti, njegov bi se genetski zapis mogao usporediti sa sojevima koji se čuvaju u laboratoriju, objašnjava Stamataki. 'Bez te genomske povezanosti imate vremensko podudaranje, a ne dokazani uzročno-posljedični slijed', rekla je.
Čak bi i genetsko podudaranje trebalo razmotriti uz okolnosti mogućeg izlaganja. Institut, naime, ne istražuje samo kugu, već i druge uzročnike zaraznih bolesti.
Zašto se spominje sovjetska epidemija antraksa
Briga zbog mogućeg kvara laboratorijske ventilacije ima povijesnu pozadinu. Naime u sovjetskom Sverdlovsku, današnjem Jekaterinburgu, 1979. godine izbila je epidemija antraksa.
Istraživanje objavljeno 1994. godine u časopisu Science pokazalo je da je većina žrtava živjela ili radila u uskom području niz vjetar od vojnog mikrobiološkog postrojenja. Takav raspored slučajeva upućivao je na ispuštanje spora antraksa u zrak.
Rad objavljen 2016. godine u časopisu mBio opisao je narušenu funkciju sigurnosnih zračnih filtara prilikom redovitog održavanja postrojenja te pokazao kakve posljedice može imati zatajenje zaštitnih sustava. No riječ je o drugom uzročniku, drugom postrojenju i drugim povijesnim okolnostima, stoga epidemija u Sverdlovsku ne pruža nikakav dokaz o tome što se dogodilo u Irkutsku.
Oko 200 kontakata pod nadzorom ne znači 200 zaraženih
Prema medijskim navodima, prati se zdravstveno stanje oko 200 osoba koje su bile u kontaktu s preminulom. Taj broj govori o opsegu mjera opreza, a ne o broju zaraženih. 'Protokol se aktivira zbog sumnje i opreza i ne treba ga tumačiti kao procjenu broja zaraženih', naglašava Stamataki.
Negativni nalazi kontakata ne mogu sami po sebi utvrditi od čega je preminula bolovala. Izostanak novih slučajeva mogao bi značiti da je eventualna plućna kuga na vrijeme prepoznata i da su mjere spriječile širenje. Jednako tako, mogao bi značiti da se uopće nije radilo o kugi.
Tu bolest uzrokuje bakterija Yersinia pestis, a njezin plućni oblik može se prenositi među ljudima respiratornim česticama. Wren ističe da se širi dišnim putem, ali da nije osobito lako prenosiva, posebno u usporedbi s virusom SARS-a.
Laboratoriji proučavaju tu bakteriju kako bi bolje razumjeli bolest te razvijali dijagnostičke metode, lijekove i cjepiva za nju. Sama činjenica da je žena radila u takvoj ustanovi ne dokazuje da je ondje i zaražena, a odgovor na pitanje što je uzrokovalo njezinu smrt trebali bi dati nalazi, laboratorijska dokumentacija i dokazi koji ih povezuju.
