Teorija ima napretek – od toga da je kameni kompleks star oko 5.000 godina izgradio Merlin u spomen na vitezove pale u borbi protiv saksonskih osvajača, do ideja da su blokovi postavljeni kako bi poslužili za sofisticirana astronomska promatranja. Ranih 1960-ih američki je astronom Gerald S. Hawkins izložio teoriju prema kojoj je Stonehenge bio zvjezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti pomoću kojeg su drevni Britanci predviđali astronomske pojave poput zimskog i ljetnog solsticija te pomrčine Sunca i Mjeseca.

U posljednje vrijeme u znanstvenoj zajednici uglavnom dominiraju dvije naizgled suprotne hipoteze – prema jednoj Stonehenge je mjesto mrtvih, odnosno groblje, a prema drugoj utočište živih, odnosno lječilište. Činjenica da su ondje pronađeni ostaci koza iz gotovo svih krajeva otoka pokazuje da je ono bilo važno odredište s kulturnom funkcijom koja je ujedinjavala sve britanske stanovnike.

Prof. Michael Parker Pearson s University Collegea u Londonu zastupa prvu ideju. On je prošli mjesec objavio studiju prema kojoj je Stonehenge bio svojevrsno svetište na groblju namijenjenom obiteljima iz viših društvenih klasa. 'Ljudi su ovamo dolazili iz cijele zemlje', rekao je Pearson. 'Bio je to dijelom vjerski festival, a dijelom gradilište... Ključna stvar je da je to bilo jedino razdoblje u britanskoj prethistoriji u kojem je zemlja bila ujedinjena oko neke zajedničke kulturne aktivnosti.' Pearson vjeruje da je Stonehenge podignut kao ujedinjujući spomenik precima svih Britanaca. 'Kamen je vječan i upotrijebljen je da predstavlja mrtve', objasnio je.

Druga skupina arheologa pod vodstvom Tima Darvilla s Bournemouth Universityja tvrdi pak da je ovo mjesto bilo neka drevna verzija Lurda. Prema njima bolesni i ranjeni dolazili su do Stonehengea u nadi da će ozdraviti zahvaljujući magičnim ljekovitim svojstvima plavih stijena koje su u Wiltshire dovezene iz Walesa. 'Bilo je to mjesto života', izjavio je Darvill i pojasnio: 'Kamenje je doneseno u Stonehenge jer su ljudi tada smatrali da ima ljekovita svojstva. Zbog toga su u njegovu konstrukciju uložili toliku energiju.'

Na prvi pogled čini se da se znanstvenici nisu pomakli s mjesta na kojem su bili prije više stoljeća. No povjesničarka Susan Greaney ističe da je to daleko od istine. 'Znamo tko ga je, kada i kako izgradio. Ostalo je neriješeno još samo pitanje njegove konačne svrhe', objasnila je Greaney.

Jedna ili više fukcija?

Datiranjem radioaktivnim ugljikom utvrđeno je da je otprilike 2900. pr. Kr. na mjestu na kojem se nalazi Stonehenge prvo iskopan kružni jarak promjera 110 m, dubok 1,5 m koji i danas opasava spomenik. U drugoj fazi, koja je trajala od 2900. do 2500. pr. Kr., podignuto je više drvenih debla koja su postavljena u središte jama. U početku je sve bilo dosta jednostavno i skromno. Negdje oko 2.600 pr. Kr. nastupila je velika preobrazba. 80-ak stupova od plavih vulkanskih stijena podignuto je u dva koncentrična kruga u središtu mjesta. Oni su stigli s planina Preseli u jugozapadnom Walesu s udaljenosti od oko 220 km. Prijevoz tih stupova, od kojih svaki teži oko četiri tone, bio je nevjerojatan pothvat, a odvijao se morem, rijekama i kopnom. Tijekom gradnje stupovi su maknuti, a doneseni su novi od pješčanika, iz doline Marlborough, 40 km sjeverno od Stonehengea. 30 tih stupova podignuto je u krugu od 33 m promjera. Na njih su dodani još i 'nadvratci' koji su zajedno sa stupovima stvorili lukove. Od izvornih 30 danas stoji još 17 stupova i 6 nadvrataka.

Drugim riječima, čini se da Stonehenge i nije jedinstven spomenik izgrađen u jednom trenutku s jednom svrhom, već višenamjenska konstrukcija koja je u nekoliko navrata građena i preuređivana za brojne različite svrhe. Konačno, takva je situacija i dan danas – za neke je on turistička atrakcija, za Druide je vjersko mjesto, a za znanstvenike predmet zanimljivih istraživanja.