Iako se na tportalu već neko vrijeme bavimo mehaničkim tipkovnicama, moja uključenost u ovaj hobi traje puno dulje od toga. Sve je počelo prije četiri godine, kada me prijatelj nagovorio da, nakon što sam spomenuo da me zanimaju mehaničke tipkovnice i da bih htio nadograditi računalne periferije, kupim onu koja, prema njegovim riječima, ispunjava točno ono što sam tražio.

Prve modifikacije i ozbiljniji planovi

Radilo se o Mountainovom Everest Maxu, modularnoj tipkovnici s odvojivom numerikom, RGB osvjetljenjem i crvenim prekidačima Cherry, koji, piše na proizvođačevoj stranici, stvaraju profinjen zvuk. Uglavnom, nije mi dugo trebalo da otkrijem stvari koje mi kod te tipkovnice smetaju, no umjesto da je vratim i zatražim drugu, odlučio sam napraviti ono za što je ona, na koncu, bila i namijenjena - modificirati je.

Ovo je, prilično sam uvjeren, bio moj prvi korak prema vjerojatno najskupljem i najčudnijem hobiju kojim sam se bavio. Da mi je netko prije deset godina rekao da ću se u nekom trenu baviti rastavljanjem i sastavljanjem mehaničkih tipkovnica, rekao bih mu da je lud. Danas mi je ideja slušanja glazbe i sastavljanja tipkovnice, modificirane točno po mom ukusu i preferencijama, postala definicija opuštajućeg iskustva.

Od znatiželje do prvog projekta

Makar sam od kupnje svoje prve mehaničke tipkovnice do danas prilično duboko zaronio u taj hobi, nikad nisam došao do toga da bih kupio takozvani keyboard kit, odnosno tipkovnicu koja dolazi nesastavljena. U međuvremenu sam se oko ove ideje motao kao mačka oko vruće kaše - naučio sam mijenjati kapice, podmazivati prekidače, čak sam i pogledao pokoji video o stabilizatorima, sustavima za utišavanje zvuka, PCB-ima i raznim materijalima koji utječu na osjećaj tipkanja i zvučni profil.

Nakon dugo premišljanja i razmišljanja, taman sam pomislio da ću ostati na promatračkoj strani hobija, no od Akkoa sam dobio dva paketa prekidača. I sad, kao, ideja je da nabavim neku tipkovnicu na koju bih to stavio, a sa strane ionako imam set kapica koji bi pasao uz to. I tako, dva-tri tjedna i bolno provlačenje kreditne kartice kasnije, iz Njemačke je krenuo moj prvi keyboard kit - Meletrixov Zoom75 TIGA. Riječ je o modularnoj tipkovnici s hrpom opcija, onoj koja zahtijeva minimalnu količinu šarafljenja i spajanja žica. Ili bar tako kažu influenceri na YouTubeu.

Ma neka ih vrag nosi - tipkovnica izgleda bolesno.

Početak projekta

Zoom75 TIGA je došao u torbici, u kojoj sam, pored svih nužnih dijelova za sastavljanje, dobio nekoliko opcija za nosače glavne tiskane ploče (printed circuit board ili PCB), zanimljiv sustav za utišavanje zvuka od pluta, koji proizvođač naziva cork sandwich, odvijače, nekoliko rezervnih dijelova i set nepodmazanih stabilizatora.

Kapice i prekidače morao sam nabaviti sam. Nakon što sam, barem prema vlastitom uvjerenju, dovoljno podmazao stabilizatore (dijelove koji se montiraju na ploču i idu ispod širokih tipki, poput razmaka i shifta), izabrao sam nosače za ploču, montirao nužne dijelove i krenuo na glavni dio sastavljanja.

Krenimo u tehnikalije

Prvo sam zaštitio ploču plastičnim pokrovom, montirao prvi sloj pluta, stabilizatore i nakon toga ih učvrstio čepićima na njezinom donjem dijelu. Prošla su vremena u kojima su se stabilizatori morali šarafiti na ploču, sad skoro sve ide preko magneta, klipova...

Nakon toga sam stavio gornji dio sendviča, na to sam stavio FR4 ploču i montirao dva prekidača kako bih poravnao sve dijelove.

Potom sam montirao ostale prekidače, pod ploču stavio spužvastu podlogu te montirao u kućište, a ono je zbog magnetskih kontakata automatski pokrenulo uređaj i upalilo RGB svjetla.

Montiranje prekidača prošlo je malo čudnije nego što sam očekivao, s obzirom na to da je zbog specifičnog rasporeda tipki dio njih morao biti okrenut na drugu stranu. Naime tipkovnica, kao što bi i trebala, nudi niz opcija za raspored tipki, no neke od njih očito zahtijevaju određene, pa... prilagodbe.

Nakon što su svi prekidači bili instalirani, slijedio je dio u kojem sam se, ironično, osjećao najviše izgubljen - slaganje tipki. Naime Zoom75 koristi, kao što mu ime nalaže, 75-postotni raspored tipki, no ako imate paket koji pokriva nekoliko vrsti tipkovnica, dosta je teško otkriti koja varijanta PgUp tipke ili Ctrl-a ide na određeno mjesto.

Dilema je išla tako daleko da sam u nekom trenu desni Ctrl jednostavno zamijenio tipkom Fn najmanje veličine jer, unatoč jasnom izrezu kućišta, jednostavno nije mogla sjesti uz susjedni Alt. Nakon toga sam isprobao sve tipke u Keychonovom setu - i niti jedna nije pristajala.

Raspad sustava... i dan kasnije

Glavom su mi prolazile ideje kako ovo opravdati u članku - svaliti odgovornost na proizvođača, komentirati da mi cijeli proces nije pošao za rukom jer sam šlampav... čak mi je došlo da rastavim tipkovnicu, izvučem stabilizator za razmak, u njega montiram dulju žicu i kompletno promijenim raspored tipki kako bi desni Fn bila jedina tipka uz razmak. Na sreću, moj očaj me dan kasnije naveo da još jednom pokušam riješiti problem.

I evo, kako kažu, jutro je pametnije od večeri - sasvim slučajno sam se prvi put bolje zagledao u ulaz za montažu prekidača i shvatio da postoji opcija okretanja za 180 stupnjeva. Taj je položaj pružio točno toliko razmaka među tipkama da se kapica pune veličine normalno montira, nakon čega je projekt sastavljanja moje prve tipkovnice konačno bio priveden kraju.

Bih li ponovio cijelo iskustvo? Da - sto puta

Najbolja stvar je to što sam na kraju najviše uživao u dijelu projekta kojeg sam se najviše bojao, a najviše vremena potrošio na dio za koji sam mislio da će biti mačji kašalj.

Što god mislio o cijeloj toj priči, jedna stvar je sigurna: naučio sam puno o modularnim mehaničkim tipkovnicama i na koncu shvatio zašto slaganje nečeg takvog ima smisla - pruža priliku da sve detalje prilagodite svom ukusu.

Epilog sage

Nakon što sam dovršio rad na Meletrix Zoom75 TIGA, ne mogu prestati razmišljati o tome kako bih drugu tipkovnicu složio na nov, zanimljiviji način. Što bi bilo da taktilne prekidače zamijenim linearnima? Možda bih mogao uzeti aluminij umjesto FR4, možda neki drugi način montaže, možda fleksibilniji PCB... Koje tipke birati... Sve su to slatke dileme kojima se radujem. No prije nego što se bacim na to, vjerujem da ima smisla dati vremena kućnom budžetu da se oporavi.

Sve u svemu, bih li preporučio ikome da se bavi ovim hobijem? Pa ako si slažete idealnu radnu površinu i imate vremena i novca - definitivno. Ovo je zbilja zabavan STEM hobi koji, makar na prvi pogled možda zvuči čudno, pruža veliko zadovoljstvo i, što je najvažnije, nije ga (pre)teško savladati.