Izgleda kako je kod pomoću kojeg bi Bijela kuća odaslala signal za lansiranje svih interkontinentalnih balističkih projektila tipa Minuteman u SAD-u, opremljenih nuklearnim bojevim glavama, bio iznimno jednostavan.

Sadržavao je osam znamenki: 00000000. I to ne kratko vrijeme, već tijekom čitavih 20 godina, piše Ars Technica

To je otkrio bivši časnik američkog zrakoplovstva dr. Bruce G. Blair u razgovoru za Guardian još 2004. godine, a nedavno je potvrđeno u znanstvenom radu koji se bavi sigurnosnim arhitekturama.

Kodovi, poznati po kratici PAL (Permissive Action Links), osmišljeni su kako bi onemogućili korištenje nuklearnog naoružanja pod nadzorom zemalja članica saveza NATO bez odobrenja iz Bijele kuće.

Da je neka vrsta kontrole potrebna, postalo je jasno tijekom krize na Cipru 1963. i 1964. godine, kad su dvije članice NATO-a - Grčka i Turska - navodno zatražile pristup nuklearnom arsenalu, ne bi li ga upotrijebile jedna protiv druge.

Kodove su američki predsjednici desetljećima nosili sa sobom, u kovčežiću koji su zvali 'lopta za ragbi'.

Teoretski, trebali su funkcionirati još otkad je to naredio predsjednik John F. Kennedy, no u vrijeme Kubanske krize - razdoblja tijekom kojeg smo, smatra se, došli najbliže do praga nuklearne kataklizme - više od pola projektila u Europi (uključujući one u Turskoj) nije imalo PAL-ove.

U nekom trenutku, američko Strateško zapovjedništvo resetiralo ih je sve na osam nula, kako bi bilo sigurno da će projektile moći aktivirati čak i ako predsjednik to neće moći odobriti.

Supertajni kodovi i nisu bili naročito tajni za osoblje koje je održavalo silose s projektilima. Čak su imali i uputu prema kojoj su trebali provjeriti jesu li među nule slučajno ubacili neki drugi broj.