NASA i Kina planiraju slanje astronauta na Mjesec, a prema trenutačnim planovima, 2030-ih će na južnom polu Mjeseca izgraditi nekoliko baza na nuklearni pogon. U njima bi astronauti boravili nekoliko tjedana ili čak mjeseci, što znači da je učestalost udara asteroida i fragmenata kometa važna za dugoročne planove
NASA je nedavno otkrila ogroman krater na Mjesecu. Agencija navodi da je riječ o najvećem zabilježenom krateru još od 2009. godine - ima promjer 222 metra, nastao je udarom objekta između 9 i 21 metara, a udar se dogodio tijekom proljeća 2024. godine.
Njegovo otkriće služi kao svojevrsno upozorenje o rizicima kakvi čekaju buduće ljudske kolonije na Zemljinom prirodnom satelitu.
vezane vijesti
Udar snage 15.500 tona TNT-a
Astronomi su novi krater uočili pregledavajući snimke NASA-ina Lunar Reconnaissance Orbitera. Usporedbom starijih i novijih satelitskih snimki, zaključili su da je objekt udario u Mjesec brzinom od više desetaka tisuća kilometara na sat, prouzročivši eksploziju snage 15.500 tona TNT-a. Krater je nazvan McGetchin, prema lunarnom znanstveniku Tomu McGetchinu, a nalazi se blizu ruba Mora kriza (Mare Crisium), područja zaleđene lave na istočnom dijelu Mjeseca dugom oko 555 kilometara.
Znanstvenici procjenjuju da se udar dogodio između 11. travnja i 22. svibnja 2024. godine, a rezultati istraživanja objavljeni su u dvije studije u časopisu Science Advances.
Mjesec ih ne može zaustaviti
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu koja bi usporila ili sagorjela manje svemirske objekte. Na Zemlji atmosfera usporava i uništava objekte promjera do približno 9,1 metar, a oni veći mogu eksplodirati u atmosferi i pritom proizvesti snažan tlačni val.
Na Mjesecu takve zaštite nema. Svemirske stijene redovito udaraju u njegovu površinu, a kratkotrajne bljeskove nastale pri udarima bilježili su lunarni sateliti, teleskopi sa Zemlje, pa čak i astronauti misije Artemis II. Na temelju tih podataka znanstvenici procjenjuju da objekti veličine guma velikih terenskih vozila približno 140 puta godišnje stvaraju kratere promjera oko devet metara.
Vjerojatnost da objekt takve veličine izravno pogodi buduću lunarnu bazu je mala, a za veće objekte još je manja, no rizik i dalje postoji. Prema Marku Bosloughu, fizičaru sa Sveučilišta New Mexico koji proučava udarne događaje, oni predstavljaju značajan rizik za dugoročne operacije na Mjesecu.
Novi krater pritom pokazuje da svemirsko tijelo ne mora izravno pogoditi bazu da bi izazvalo ozbiljne posljedice jer se materijal izbačen pri udaru može raspršiti na velikom području. Dok većina krhotina ostaje u blizini ruba kratera, veći udari poput onog koji je stvorio McGetchinov krater jasno pokazuju tragove izbačenog materijala koji se protežu više od 96 kilometara.
Izbačeni materijal uključuje velike stijene i mnogo manjih komada koji pri padu ponovno mogu stvarati kratere.
Buduće baze na južnom polu
NASA i Kina planiraju slanje astronauta na Mjesec, a prema trenutačnim planovima, 2030-ih će na južnom polu Mjeseca izgraditi nekoliko baza na nuklearni pogon. U njima bi astronauti boravili nekoliko tjedana ili čak mjeseci, što znači da je učestalost udara asteroida i fragmenata kometa važna za dugoročne planove.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je objekte promjera od samo nekoliko metara teško unaprijed uočiti, što misije predostrožnog uništenja čini vrlo neučinkovitima, piše New York Times.
