Ako 15-godišnja Ana Konjuh i nije odmah shvatila što je postigla, tijekom dočeka brzo joj je moralo postati jasno. Vidno umornu dubrovačku šampionku dočekali su mlade kolege iz kluba iTeama i najponosnija obitelj na svijetu. Skandiranje, dječja graja i desetine autograma razbudile su iznimno pospanu Anu koja je osvojila svoj drugi Grand slam naslov sezone. Ako vam je promaklo, tek joj je 15 godina!

'Nisam se baš naspavala. Proslavili smo u restoranu Dubrovnik kraj New Yorka, nisam ni znala kuda idemo. Baš lijepo iznenađenje. Sada imam dva slobodna dana pa se vraćam u pogon,' kaže Ana slikajući se s prilično opskurnim trofejčićem. Štedljivi organizatori, ali doći će vrijeme i za 'velike kante'.

Trener Kristian Schneider prepričao je infarktnu završnicu finala. Tornado Alicia Black vodila je 5:3 u odlučujućem tie breaku ali meč loptu nije vidjela. Šest poena kasnije morala je pružiti ruku Ani...

'Vidjeli smo da se Alicia malo stisnula na samom kraju i rekao sam Ani da drži lopticu u igri i čeka bez pretjeranog rizika. Ona inače voli udarati, ali poslušala je i uspjela. Imala je i jedan vrhunski retern, odradila je završnicu 'na iskustvo',' prepričava mladi trener.

Otac Marijo otkrio je plan za ostatak sezone. On bi osobno volio da se Ana vrati u SAD na Orange bowl i osigura juniorski broj jedan na kraju sezone, ali odlučit će Ana i trener koji su skloniji verziji da je ovo bio posljednji juniorski meč karijere.

'Sigurno je da će Ana idući nastup imati na U18 ekipnom prvenstvu Europe gdje žele medalju, a do kraja sezone može imati još šest seniorskih turnira. Teško će ih toliko ugurati u raspored, ali pet bi mogla odigrati. Sada je 278. seniorka svijeta i vjerujem da se može spustiti ispod 200. mjesta na kraju godine. U džepu imamo pozivnicu za kvalifikacije Melbournea, ali možda će imati i renking... Ne treba nikakve velike ciljeve sada postavljati, sve treba ići polako. Već mi je ovo došlo malo prebrzo,' kaže odlično raspoloženi otac i dodaje: 'Nije čudno da je slavila u dugom meču, fizički ju pripremamo na pet setova iako ih nikada neće igrati.'

Nakon kratkog ali vrlo lijepog dočeka Ana, roditelji i sestre krenuli su prema muzeju Dražena Petrovića gdje će primiti nagradu nazvanu po košarkaškom velikanu. Berba trofeja i priznanja već se zahuktala, ali čitav tim Ane Konjuh i ona sama ćine se potpuno strpljivi i mirni. Imaju sve preduvjete za razvoj jedne fantastične sportske priče.