Odgovor na pitanje zašto je hrvatska košarka toliko potonula i zašto su propuštena dva posljednja Svjetska prvenstva te tko je najveći krivac za to – nikada nećemo dobiti.

Bilo je lutanja s izbornicima, bilo je puno otkazivanja igrača zbog privatnih problema, zbog potrebnog odmora, a bilo je i onih koji su se 'naljutili ili uvrijedili' pa su se prerano oprostili od hrvatskog dresa, poput centra Ante Tomića - on je zadnji put igrao za Hrvatsku 2015. godine.

No nije Tomić najveći problem Hrvatske. Nije to ni Dino Rađa, bivši predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza, nije to ni bivši predsjednik HKS-a Stojko Vranković, a nije to ni sadašnja garnitura.

Vraćati se unazad nema smisla, ali da je bilo pogrešaka – bilo ih je. Vladao je velik otpor tome, u čemu je prednjačio Rađa, da Amerikanac igra za Hrvatsku. Bilo je itekako otpora.

Podsjetimo, pojavila se kombinacija preko Krune Simona da Shane Larkin – njegov tadašnji suigrač iz Anadolu Efesa –igra za Hrvatsku jer je sanjao o tome da nastupi na Olimpijskim igrama. Ali ga je brže-bolje otela Turska jer Rađa i ekipa iz HKS-a za to nisu željeli ni čuti.

Nakon toga se pojavila kombinacija da Lorenzo Brown igra za Hrvatsku jer je kliknuo u ruskom Unicsu s Marijem Hezonjom i želio je putovnicu EU-a. No i to je odbijeno pa su ga oteli Španjolci i s njim postali prvaci Europe. Bizarno, Španjolskoj, koja ima 48 milijuna stanovnika, taj je Brown bio dobar, ali Hrvatskoj - nije.

I onda je smjenom ljudi u HKS-u – koji su bili protiv Amerikanaca – na brzinu pronađen stranac koji nije ni blizu klase Larkina ili Browna. Tadašnji izbornik Damir Mulaomerović nije imao dovoljno vremena, a trebalo je brzo reagirati pa je tako odabir pao na iskusnog Amerikanca Jaleena Smitha. No ubrzo je postalo jasno da Smith nije školovani playmaker. Draže mu je šutirati prema košu nego dodati, ali pokazao se kao dobro rješenje. To pak nikako nije odgovaralo Bojanu Bogdanoviću, koji je imao nekoliko vrhunskih sezona u NBA ligi, jer opet uz sebe nije imao pravog playmakera, a svima koji prate košarku jasno je da bi Bogdanović i Hezonja uz razigravača kao što je Brown - eksplodirali!

Tko je krivac za to što Šarić, Hezonja i društvo nisu na SP-u

I kad sve stavimo na vagu, pogotovo nakon prve faze Svjetskog prvenstva, u kojoj se čak deset od 12 europskih reprezentacija plasiralo među 16 najboljih, možemo samo žaliti zbog toga što Šarić, Hezonja i društvo nisu tamo.

Pogotovo nakon pokazane igre na pretkvalifikacijskom olimpijskom turniru u Istanbulu, na kojem je Hrvatska senzacionalno igrala. Pobjedom u finalu nad domaćinom Turskom 84:71, novi kapetan Dario Šarić (22 koša, 11 skokova) i Mario Hezonja (16 koševa i pet skokova) pokazali su moć. Novi izbornik Josip Sesar pokazao se kao pun pogodak jer je dao slobodu u igri upravo Šariću, igraču koji je u mladim danima igrao playmakera - i kao 20-godišnji igrač na poziciji organizatora igre vodio Cibonu do senzacionalne titule pobjednika regionalne ABA lige - da bi na kraju kod nekih izbornika završio kao tzv. lažna petica. Vraćati se u prošlost nema smisla, ali jasno je da je ta generacija zakinuta za dva nastupa na najvećoj svjetskoj smotri. Bilo je bljeskova, poput plasmana na Olimpijske igre 2016. s izbornikom Acom Petrovićem, ali bilo su vrlo rijetki…

'Napokon ljeto za pamćenje. Nadam se da je ovo baza za novi početak, za iduću godinu, da se opet skupimo i pokušamo odigrati ovako dobro', kazao je nakon pobjede u finalu nad Turskom Šarić.

A kako se osjećaju Šarić, Hezonja i društvo kad na TV-u gledaju kako prolaz među 16 najboljih na SP-u slave Gruzija, Latvija ili Crna Gora? Jer svjesni su toga da je Hrvatska u bilo kojem trenutku bolja od njih. No vraćati se u prošlost i tražiti krivca nema smisla.

Kad je ovo Svjetsko prvenstvo u pitanju, treba reći da su neke reprezentacije stigle dosta oslabljene pa je tako nastup za Kanadu otkazao Jamal Murray, igrač prvaka Denver Nuggetsa (nema ni Andrewa Wigginsa), za Srbiju ne igra dvostruki MVP i aktualni prvak NBA lige Nikola Jokić, a za Grčku zbog ozljede ne nastupa Giannis Antetokounmpo.

Također, za Latviju zbog ozljede ne igra poznati NBA košarkaš Kristaps Porzingis, ali usprkos svemu tome, među 16 najboljih na SP-u prošle su i Grčka i Latvija.

Amerikanci? Selekcija SAD-a poslala je vjerojatno najslabiju momčad u povijesti, sastavljenu od 12 NBA igrača. Među tih 12 je i nesuđeni hrvatski reprezentativac, a to je Cameron Johnson. Majka mu je Hrvatica, a igrajući uz Darija Šarića u Phoenixu, njih dvojica došla su i na temu hrvatske reprezentacije i Olimpijskih igara. Zvučalo je u prvi tren – senzacionalno. Doznali smo da ga je prije dvije, tri godine Šarić nagovorio da igra za Hrvatsku, ali u HKS-u su tu ideju odmah odbili. I nije jedina koju je Šarić ponudio, jer još je nekoliko igrača iz NBA lige imalo veliku želju okušati se na toj razini. Ali baš svi Šarićevi prijedlozi su odbijeni, a imao je viziju. I točno je znao što Hrvatskoj treba da bude još moćnija!

Zvuči bizarno, ali u međuvremenu je isti taj Johnson toliko napredovao da je zbog otkaza mnogih NBA zvijezda bio dovoljno dobar za reprezentaciju SAD-a te igra na ovom SP-u.

A realno, izbornik Steve Kerr u toj reprezentaciji ima samo dvije zvijezde - to su Anthony Edwards i Brandon Ingram. Ostaje dojam da će SAD puno teže do medalje nego što se činilo jer prijete reprezentacije kao što su Kanada, koja je prepuna NBA igrača, zatim Njemačka s nekoliko NBA košarkaša, a tu su još uvijek opasne Srbija, Slovenija, Španjolska…

Svatko tko godinama prati košarku vjerojatno je pomislio da bi na ovakvom SP-u Hrvatska sigurno prošla dalje i bila bi u konkurenciji za plasman u četvrtfinale te samim time i za nastup na sljedećim Olimpijskim igrama u Parizu 2024., na kojima će igrati dvije najbolje europske reprezentacije.

No hrvatska realnost je potpuno drukčija.

'Nije toliko bitno kakvi su nam protivnici, bitno je da smo nakon reseta cijele reprezentacije napravili pravi stožer, da smo napravili pravu ekipu i da svi igramo jedan za drugoga i međusobno si pomažemo. To se vidi na terenu i kad igramo kao ekipa, utakmice su lagane. Naravno, Turska je puno bolja od drugih reprezentacija koje su bile ovdje, no ipak je bio isti slučaj, iako je Turska bila stvarno dobra i nije bilo baš toliko lagano', kazao je nakon pobjede u Istanbulu Hezonja.

Iz njegovih se riječi može shvatiti da je ovakav reset bio potreban i ranije. Ali bolje da se ne vraćamo u prošlost jer - nema smisla…