José Mourinho, Nuno Espírito Santo, Antonio Conte, Ange Postecoglou, Thomas Frank. To su imena trenera koje je Tottenham zaposlio unutar posljednjih šest i pol godina, ne računajući one privremene poput Ryana Masona u dva navrata i Christiana Stellinija. Svaki je donosio svoj specifičan stil i način rada po kojem je postao prepoznat u prošlim klubovima. Svaki je, isto tako, došao s određenim pedigreom i očekivanjima. Svaki je, naposljetku, dobio otkaz.

Pokušavali su s 'rođenim pobjednicima' koji su trebali iznutra promijeniti taj toliko opisivani tottenhamski mentalitet poput Mourinha i Contea. Prilika je dana i pragmaticima koji su s potpunim autsajderima ostvarili puno bolje rezultate od očekivanog poput Espírita Santa i Franka. Naposljetku, pokušalo se i s Postecoglouom koji je pravi nogometni idealist s prepoznatljivim napadačkim stilom. Bilanca nakon svih tih imena je jedan i jedini trofej; onaj Europa lige u sezoni 2024./25. pod Postecoglouom. Ironično, Spursi su paralelno s osvajanjem tog trofeja u Premier ligi završili na 17. mjestu, 1. iznad crte za ispadanje.

Da klub očito voli te ekstreme potvrđuje i ova sezona; Tottenham je 4. u Ligi prvaka i kao takav čeka svog suparnika u osmini finala, dok je u Premier ligi pak 16. i to svega pet bodova udaljen od zone za ispadanje. Ukratko rečeno, u klubu vlada kaos i to ne samo rezultatski. Ozljede su poharale momčad, a bivši Frank je u potpunosti izgubio uzde svlačionice. Stil igre je neprepoznatljiv, govor tijela je katastrofalan, a jedino što je konstantno su nove drame koje neprestano izlaze iz kluba.

Tottenham je svjestan da mu u tim situacijama treba 'vatrogasac', netko tko će brzo reagirati i konsolidirati momčad. Filozofija je manje važna, sav uspjeh mjerit će se isključivo u rezultatu. Stoga, čelnici su se odlučili na čovjeka koji je itekako naviknut na takve uvjete, a to je Igor Tudor. Ugovor je potpisan do kraja tekuće sezone i hrvatski stručnjak imat će svega 12 ligaških utakmica da opravda klupsku odluku. On je, kako Englezi kažu, pravi caretaker; privremeni trener zadužen za konkretan period u nekom klubu. Izgledno je da će se nakon toga Tottenham okrenuti drugim kandidatima, a na Tudoru je da klubu tu odluku maksimalno oteža.

Što Tudor donosi Tottenhamu?

Kada se priča o Tudorovom stilu, postoji nekoliko garancija, počevši s formacijom. Ono od čega Tudor gotovo nikad ne odstupa je sustav s trojicom stopera. U posljednje četiri sezone izveo je formaciju s trojicom stopera u čak 61 utakmici, a tek tri puta igrao je s dvojicom. Iako u današnjem nogometu formacije na papiru malo znače, kod Tudora takav sustav uglavnom pretpostavlja branjenje s petoricom igrača u zadnjoj liniji, wingbackove koji drže širinu, usko pozicioniran napadački trojac i puno igrača koji sudjeluju u pritisku.

Tudorove momčadi iznimno su agresivne van posjeda, osobito u pritisku na suparnika koji gradi napad. Ipak, kada suparnici prođu prvi blok, njegove momčadi postanu puno discipliniranije s jasnim linijama (primjerice 5-3-2 ili 5-4-1). Glavni preduvjeti za igrati u njegovim momčadima su agresivnost, intenzitet, fizička sprema, moć ponavljanja i disciplina. Jasno je da hrvatski stručnjak neće u ovih nekoliko mjeseci implementirati cijelu filozofiju u Tottenhamu jer za to nema vremena, ali postoje neke osnove njegovih zahtjeva koje su se svugdje mogle prepoznati i na kojima će vrlo vjerojatno insistirati i u Londonu.

U Spursima ga čekaju veliki problemi

Gledajući roster, na prvu se čini da mu stanje u Tottenhamu dobro odgovara principima. Spursi imaju fantastičnu stopersku liniju predvođenu Mickyjem van de Venom i Christianom Romerom. Pedro Porro je prototip ofenzivnog beka kakvog bi Tudor koristio za pružanje širine i opasne ubačaje u šesnaesterac. Xavi Simons, Dejan Kuluševski i James Maddison iznimno su kreativni igrači koji bi se savršeno snašli u ulozi dvojice ofenzivaca u Tudorovom 3-4-2-1 sustavu. Dominic Solanke je jako koristan napadač koji se ističe u obrambenoj igri i pritisku, a Randala Kolo Muanija vodio je u Juventusu i to jako plodonosno. Međutim, dolazimo do ključnog dijela, a to su ozljede.

Tudorov roster je znatno oštećen. Od osmorice nabrojanih igrača, četvorica će mu biti nedostupna po dolasku. Romero mora odslužiti suspenziju od četiri utakmice, Maddisona nema do kraja sezone, Kuluševski je ozlijeđen još od svibnja prošle godine i pitanje je u kakvom stanju će se vratiti, a najnoviji na listi je i Porro. Kada se tu doda drugi bek Destiny Udogie, veznjak Rodrigo Bentancur, ponajbolji dribler lige Mohammed Kudus, mlada nada Lucas Bergvall i stoper Ben Davies, odjednom postaje jasno da Tudor radi s 'ostacima ostataka'.

Koncepcijski problem predstavljat će mu i vezni red. Iako Tudor nije jedan od onih trenera koji pošto-poto insistiraju na izgradnju igre od golmana i navlačenju suparničkog presinga, João Palhinha i Conor Gallagher nipošto nisu igrači s kojima želite graditi igru. Dapače, zadržavanje posjeda u veznom redu i nametanje ritma bit će jedan od najvećih izazova. Tu bi Spursima mogla dobro doći činjenica da je Tudorov nogomet uglavnom prilično izravan, a nije mu strano ni preskakanje redova. Svoj dio mogao bi ponuditi i Solanke koji može igrati leđima od gola i funkcionirati kao svojevrsni target-man.

Međutim, to su problemi s kojima bi se susreli apsolutno svi treneri po dolasku u Tottenham. Tudor nema čarobni štapić da to promijeni; na njemu je da radi na ostalim aspektima, a njih zaista ne manjka. Spursi su ove sezone nedisciplinirana momčad; uvjerljivo vode po broju žutih kartona, 3. su po broju crvenih kartona, a uz to niti jedna momčad u Premier ligi nije skrivila više pogrešaka koje su vodile do suparničkog udarca (31). Za kraj, najsramotniji podatak; Tottenham je momčad s najmanje uspjelih dodavanja u prostor (dodavanje koje ide kroz suparničku obranu, odigrano iza posljednje linije braniča, stvarajući gol-šansu) od svih momčadi sa svega 15 u 26 odigranih utakmica. Čak osmorica igrača imaju više takvih dodavanja ove sezone od cijelog Tottenhama! Primjerice, Bruno Fernandes je na 22...

Situacija van terena nije bolja

Ne radi se tu samo o brojkama. Svatko tko je gledao utakmice Spursa mogao je primijetiti potpunu statičnost u posjedu, bezidejnost i manjak ikakvog identiteta. Frank jest tjerao igrače na pritisak, ali zbog potpune neusklađenosti suparnici su ih vrlo lako probijali. Engleski mediji navode da se Frank gotovo potpuno fokusirao na igru bez lopte i branjenje od suparnika, a ofenzivna igra je bila prilično zanemarena.

Stanje izvan travnjaka je još lošije. Navijači su opetovano zviždali golmanu Guglielmu Vicariju nakon grešaka, a trener Frank ih je potpalio rekavši da to ne mogu biti pravi navijači. Nakon toga su se i igrači obračunali s publikom nakon utakmice s Fulhamom, a vrhunac je došao objavom na društvenim mrežama kapetana Romera. U žestokom istupu nazvao je poslovanje čelnika sramotnim, a njihove nastupe u javnosti pričanjem laži. Sve to (i mnogo više) dočekat će Tudora.

Mnogi su stručnjaci već zamjerili Tottenhamu dovođenje čovjeka koji nema iskustva u Premier ligi, ali su u tome zanemarili nešto važnije. Tudor ima iskustva izbavljanja klubova iz ovakvih situacija. On možda nije idealno dugoročno rješenje, ali kada je trebalo, on je podigao Udinese, Marseille, Lazio i Juventus. Što tek reći o pritisku? U Londonu će mu sigurno biti lakše raditi, osobito znajući da ima ugovor samo do kraja sezone, nego u vatrenim sredinama poput Lazija, Marseillea, Galatasaraya pa i Hajduka. Ako je netko navikao biti pod konstantnom bukom i smetnjama - to je Tudor.

Neki će reći da je svadljiv i ćudljiv, ali njegova agresivnost i strast mogu biti pravi lijek za Tottenham u ovih nekoliko mjeseci. Na Tudoru nije rješavanje ukorijenjenih problema, to nije pošlo za rukom ni renomiranijim trenerima. Na njemu je da ponudi šok-terapiju, motivira igrače i pronađe taktički kompromis za ovaj roster poharan ozljedama. 'Umiranje u ljepoti' sada nije bitno. Navijači, čelnici, igrači i trener mogu se složiti oko jednoga, a to je da je kratkoročni rezultat sada jedino mjerilo. Ako u tome uspije, a povijest sugerira da itekako može, sve strane će biti na dobitku. Tudor će poboljšati životopis uspješnom epizodom u najjačoj ligi na svijetu, a Tottenham će dobiti mirnoću i sigurnost uoči naredne sezone kada se može odvažiti na novi smjer.