Njemački napadač zabio je i protiv Obale Bjelokosti te se upisao u društvo u kojem je od njemačkih igrača u ovom stoljeću bio samo Miroslav Klose.

Undav je postao prvi Nijemac nakon Klosea 2002. godine koji je zabio u svoje prve dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu. Klose je tada eksplodirao na velikoj sceni, postao jedno od otkrića turnira i kasnije izrastao u najboljeg strijelca u povijesti Mundijala. Usporedba je zato ogromna, čak i ako se Undavova priča tek počinje pisati. Još je zanimljivija jer je oba puta ulazio s klupe, a sada je protiv Obale Bjelokosti bio heroj s dva gola.

No upravo zato se nakon njegova novog gola nameće pitanje: treba li mu Nagelsmann više vjerovati?

Njemački izbornik u obje je utakmice od prve minute prednost dao Kaiju Havertzu, igraču drukčijeg profila, tehnički profinjenijem i naviknutom igrati između linija. Havertz donosi kombinatoriku, kretanje i vezu s ostatkom napada, ali Undav donosi ono što Njemačkoj često nedostaje: konkretnost, osjećaj za kazneni prostor i napadački instinkt.

Protiv Curaçaa je zabio, protiv Obale Bjelokosti ponovno je zabio. Dvije utakmice, tri gola, dvije asistencije, i to u ulozi igrača koji se mora dokazivati iz drugog plana. Teško je zamisliti bolji odgovor jednom napadaču koji pokušava uvjeriti izbornika da zaslužuje ozbiljniju minutažu.

Undav nije napadač koji će uvijek izgledati najatraktivnije u izgradnji igre, ali u šesnaestercu ima ono što se ne može lako naučiti. Brzo reagira, dobro napada prostor i zna se pojaviti tamo gdje lopta pada. Na turnirima, gdje često odlučuju detalji i jedan dodir u kaznenom prostoru, takvi igrači imaju posebnu vrijednost.

Undav je zasad napravio sve što je mogao. Ušao je na turnir bez statusa prve opcije, ali s tri gola u prve dvije utakmice stavio je pritisak na izbornika. Povijesni podatak s Kloseom dodatno pojačava cijelu priču.