Iza nas je još jedno domaće Prvenstvo, no po mnogočemu bit će zapamćeno po negativnostima. Nije nam namjera pljuckati po hrvatskom nogometu, nipošto, već po tko zna koji put ukazati na stvari koje su nedopustive za sport broj jedan i u Hrvatskoj i u svijetu.

Dinamo je premoćno, bez i najmanjeg problema, ponovno osvojio naslov prvaka i to gotovo više nije niti vijest. Nedostatak konkurencije, čak to nije bio ni uvijek ambiciozni Hajduk, svakako je veliki minus, no za to je najmanje kriv zagrebački klub. Ostatak prvoligaškog društva jednostavno nema plan i program rada, treneri se mijenjaju iz tjedna u tjedan, a igrači rasprodaju za šaku kuna. Totalna neimaština hrvatskog nogometa nije samo problem recesije i lošeg gospodarstva, nego i očajnog gospodarenja. Kad toga u klubovima postanu svjesni, a zasad im nedostaje samokritike i inicijative, možda će i situacija biti bolja.

Statistika proteklog Prvenstva zapravo je gora od dojma. Gledatelja nikad manje, službeno 1.911 po utakmici, golova čak 118 manje nego sezonu ranije, a interes sponzora gotovo da i ne postoji. Možda niste primijetili, ali na posljednjem derbiju Dinama i Hajduka obje momčadi igrale su bez logotipa glavnog sponzora na dresu. Ako je tako u dva najveća hrvatska kluba, kako li je tek u ostalima!

Interesu publike i financijera sigurno ne ide na ruku bezbroj afera, svađa, pa na kraju i nedorečenost pravilnika po kojem se ni dva dana nakon završenog natjecanja ne zna tko ispada, a tko ulazi u Prvu HNL. Ako čelni ljudi HR nogometa misle da navijače i sponzore ne smetaju Afera Offside, Malešovo zaigrano ustaštvo, farsa pri izboru predsjednika HNS-a i cijeli taj cirkus koji traje već mjesecima, Mamićevi napadi na novinare (i trenere), tužbe i protutužbe vezane uz suca Brunu Marića, navijački neredi… popis je još jako dug, a riječ je o eskapadama samo u protekloj nogometnoj sezoni, onda je zapravo pitanje što uopće rade u nogometu.

Kad se sve zbroji i oduzme, onih 1.911 ljudi koji prosječno posjećuju domaće oronule stadione, još je i puno s obzirom na sve okolnosti. Najluđe je to što će, barem službeno u novinarske diktafone, 99 posto nogometnih djelatnika izjaviti kako je sve super i izražavat će čuđenje kako nacija ne shvaća vrijednost nogoloptanja u Hrvata. A navijači? Oni su iskazali svoje mišljenje nedolaskom na utakmice, no pitanje je mari li itko za to. I zato smo tu gdje jesmo!