Usred Kvarnera, među borovim šumama, kristalno čistim morem i šarmantnim ulicama Lošinja, skoro 500 natjecatelja iz 18 zemalja svijeta testiralo je svoju snagu, izdržljivost i volju.

XTERRA je na Lošinju organizirana uz veliku podršku Grada Malog Lošinja, lokalnih i državnih turističkih zajednica, stanovnika čitavog otoka te Ministarstva turizma i sporta.

Uvod u spektakl bila je utrka za klince, a subota je bila rezervirana za glavni događaj - Full Distance triatlon uz Sprint i Super Sprint utrke. Natjecatelji su startali plivanjem u prekrasnoj uvali ispred hotela Bellevue, potom su trčali i vozili bicikl kroz lošinjske šume, a pobijedio je Talijan Marco Barison, koji je puni triatlon odradio za dva sata, 11 minuta i 50 sekundi. Ovacije publike dobio je najstariji triatlonac, 71-godišnji Talijan, koji je također odradio čitav triatlon.

Nedjelja je krenula s MTB utrkom dugom 25 kilometara, a prvi i drugi bili su braća Leon Gabriel Kišiček i Luka Rafael Kišiček, koji su dan ranije bili sjajni i na Super Sprint i Sprint triatlonima. Nakon biciklista red je bio i na trkače, koji su s Trga Republike Hrvatske startali 'trail' utrke na sedam i 14 kilometara.

Na trail se odlučio i autor ovog teksta, koji je na ulasku u četrdesete otkrio strast za trčanjem. Čitav život trčanje mi je djelovalo kao izrazito glupa i dosadna aktivnost jer mi bilo kakav fizički napor nije imao previše smisla ako ne uključuje neki oblik lopte.

Za sve je 'kriv' Aljoša Vojnović

No, valjda se čovjek s godinama promijeni pa me trčanje privuklo jer čovjeku s vremenom dobro dođe nizati kilometre po zagrebačkom napisu u vlastitome miru, s vlastitim mislima. Ne ovisiš o tome hoćeš li ili hoće li ti netko krivo ili točno dodati loptu i postoji taj neki moment 'Forresta Gumpa', gdje samo trčiš koliko te, kako se kaže, noge mogu nositi.

Nikad nisam sudjelovao ni na kakvim utrkama, a za sudjelovanje na XTERRA-i 'kriva' je HNL ikona Aljoša Vojnović. Popularni 'Aljo' se nakon karijere dao u sportski biznis i radi na organizaciji XTERRA-e, Spartana, Highlandera i sličnih atraktivnih manifestacija po Hrvatskoj, ali i šire. Na jednoj kavi predložio mi je da dođem na Lošinj, a kad već dolazim, da se i sam priključim trkačima.

'Tko će istrčati 14 kilometara po uzbrdicama, kamenju i nizbrdicama?', bilo je prvo što mi je palo na pamet, a ako ću već trčati, onda mi je bilo glupo trčati 'sedmicu'. Cilj je bio a) istrčati utrku i b) ne ozlijediti se, a pripreme su odrađene na savskom nasipu.

Dovoljno je bilo par tjedana redovnog trčanja da se uhvati trkačka forma iako nisam imao pojma kako ću se nositi s iskusnijim trail trkačima. Postojala je realna opcija da ću u cilj doći uvjerljivo zadnji budući da nikad nešto slično nisam radio, što baš ne bi dolikovalo jednom sportskom novinaru, ali sve to je već u prvim kilometrima palo u zaborav.

Na ovakvim utrkama zaista je ogroman dobitak samo sudjelovati. Lošinj je prekrasan, a trail staza je sjajno trasirana kroz njegove najljepše dijelove. Krećete na prekrasnoj rivi, za čas ste na strmom usponu do vrha s kojeg puca spektakularan pogled, onda vas čeka prava šuma pa opet divna obala.

Treba vam samo malo laganog treninga...

Bez slušalica, bez mobitela, bez ekrana - sami sa sobom i svojim mislima tjerate sami sebe da napravite nešto na što ćete na kraju biti ponosni. Sjajan je to osjećaj, kao i onaj kad uz podršku lokalaca u cilju vidite da ste ostvarili sasvim solidno 16. vrijeme od 40-ak trkača u prvoj utrci u životu.

Poanta ovog teksta nije veličanje jednog, objektivno, osrednjeg rezultata na jednoj ne predugoj utrci. Poanta je da i vas možda inspirira da se izvučete iz neke komforne zone u koju prečesto svi upadnemo, izađete u prirodu i vratite se aktivnostima za koje možda mislite da ste prestari ili nespremni.

Stvarno nije teško. Treba vam samo malo volje, malo laganog treninga i sve to će vam se vratiti višestruko. Još ako imate nekoga u cilju tko će vas inspirirati da vam ni u kojem trenutku ne padne na pamet da odustanete, osjećat ćete se još bolje kad shvatite da ste u nešto manje od sat i pol uspješno odradili nešto što nije baš lako.

U Hrvatskoj je svake godine sve više 'outdoor' i 'off-road' aktivnosti ovog tipa. Već sljedećeg vikenda na Medvednici se odražava također 'trail' utrka, uskoro će i Highlander na Velebitu, a na jesen i spektakularni Spartan na Hvaru. Prilika je i više nego dovoljno, ali ne morate se ni utrkivati. Dovoljno je da izađete u prirodu, udahnete čisti zrak i vratite se doma sretni.

Ako ste, pak, zaista za neku utrku, onda se vidimo dogodine na Lošinju. Nećete požaliti, kao ni ako u subotu na tportalu pročitate intervju s Aljošom Vojnovićem.