Poznati talijanski novinar Tancredi Palmeri nakon ispadanja Azzurra objavio je emotivan zapis koji se munjevito proširio društvenim mrežama. No umjesto kritika, analize ili bijesa, Palmeri je ispričao nešto potpuno drugačije - priču o ljudskosti koja ga je, kako kaže, duboko dirnula.

Dan nakon utakmice, u miru jednog zeničkog kafića, dogodila se scena koju neće zaboraviti.

Palmeri opisuje kako je s kolegom doručkovao prije odlaska na aerodrom, kada im je iznenada prišao nepoznati stariji muškarac i - bez puno riječi - platio račun.

U početku je mislio da je riječ o šali, no ubrzo je shvatio da je riječ o iskrenoj gesti. Pokušao ga je zaustaviti, pitati zašto to radi, no muškarac se samo nasmijao, klimnuo glavom i kratko poručio da je 'sve u redu'.

Kad ga je pitao za ime, odgovorio je samo: 'Italija, Italija, sve je u redu' - i otišao.

Palmeri je u nastavku teksta priznao da ga je taj trenutak natjerao na razmišljanje.

Pisao je o licu čovjeka obilježenog životom, o prošlosti koju ne poznaje, ali naslućuje - i o povezanosti koju nogomet ponekad stvara na najneočekivanijim mjestima.

Njegova priča ubrzo je dobila i nastavak.

Naime, novinar Marce Irati Prat podijelio je Palmerijev tekst, ali i dodao vlastito iskustvo iz Zenice - koje je, zanimljivo, bilo vrlo slično.

'Jučer mi se dogodilo nešto slično. Ručao sam pokraj stadiona, a jedna bosanska obitelj od četiri člana, koja je išla na utakmicu, pomogla mi je sporazumjeti se s konobaricom koja nije znala engleski. Na kraju, kada sam htio platiti, otac je ustao i spriječio me. On je platio račun', napisao je Prat.

Dvije gotovo identične priče, dva različita novinara - i ista poruka.

U noći velikog nogometnog slavlja, Zenica nije ostavila dojam samo zbog atmosfere na stadionu, nego i zbog onoga što se događalo izvan njega.

Jer ponekad, upravo ovakvi mali trenuci ostave najveći trag.