Nakon pet odigranih kola jedina su momčad bez postignutog pogotka ili osvojenog boda, uz ružnu gol-razliku 0:13. Pitanje ostaje je li moglo i trebalo bolje ili treba biti zadovoljan samom činjenicom da Dinamo igra u elitnom natjecanju europskog nogometa?

Kada pogledamo druge skupine, vidimo da su klubovi, koji su kvalitetom u istom razredu kao i Dinamo (barem se tako na prvi pogled čini), BATE Borisov i rumunjski Cluj, osvojili kombinirano 13 bodova. BATE je osigurao europsko proljeće, dok je Cluj i dalje u borbi za osminu finala Lige prvaka. Kako je to moguće?

Već su nam odavno poznate riječi koje dolaze iz Dinama - da je sama kvalifikacija u ovo natjecanje uspjeh, a svaki dodatan bod, pa čak i pogodak, samo dodatak na već ionako uspješnu sezonu. Međutim zašto bi Dinamo bio bez ambicija u ovom natjecanju ako vidimo kako klubovi sličnog renomea uspješno brodare kroz njegove teške putove? U čemu je razlika između njih i Dinama?

Da se razumijemo, riječ je o dvije momčadi koje na sasvim suprotan način vrše momčadsku selekciju; BATE je gotovo stopostotno bjeloruska momčad koja je u svojim redovima okupila ponajbolje igrače te nacije, dok je Cluj prava skupina brazilskih i portugalskih internacionalaca, koji očito stižu zbog dobrih menadžerskih veza s Portugalom, poglavito školom Porta.

Najveća je razlika ipak u načinu igre, ne u samoj selekciji. Kada pogledamo statistiku dosadašnjih utakmica Lige prvaka, dva podatka odmah upadaju u oči:

* Dinamo je momčad koja je dosad najmanje puta napravila prekršaj, a jednako je tako momčad koja je dosad dobila najmanje zračnih duela. To jasno govori o čvrstini ekipe, o taktičkoj disciplini te o zadacima koje trener daje igračima. Baš dvije prije spomenute momčadi, BATE i Cluj, predvode ljestvicu ekipa po broju napravljenih prekršaja.

Bjeloruski BATE čini ih 18 po utakmici, Cluj tek 0,4 manje, a većinu njih čine oko sredine terena da bi remetili ritam protivničkih ekipa i njihovu distribuciju lopte. Bjelorusi i Rumunji su svjesni da protiv suparnika s boljim individualcima ne mogu igrati šampanjski nogomet, već koriste taktičke mogućnosti koje su im na raspolaganju. I to im polazi za nogom. Pogotovo ako se pogledaju podaci koji svjedoče da je dosad Cluj dobio samo šest žutih kartona i jedan crveni, a BATE 15 žutih i niti jedan crveni. No najbolji je, ujedno krunski dokaz, šest bodova na kontu jedne, odnosno sedam na kontu druge momčadi.

*Drugo, Dinamo je posljednji u toj kategoriji, sa samo 8,6 prekršaja po utakmici te jednako tako sa samo pet žutih kartona. Slične brojke imaju samo Barcelona i Ajax. Mora da je neka greška – Dinamo, Barcelona i Ajax? Međutim ni o kakvoj statističkoj pogrešci nije riječ. Iako je pohvalno to da je Dinamo u konkurenciji za ovogodišnju fair play nagradu, nije li pomalo cinično da momčad koja je u svakom susretu poražena s nekoliko pogodaka razlike konkurira za najkorektniju ekipu toga natjecanja?

Nitko ne može osporiti to da Dinamov vezni red čine golobradi mladići Ademi, Brozović i Kovačić, da je Badelja trebalo prodati nakon što nije produljio ugovor, ali jednako tako nije jasno zašto se Dinamo toliko olako riješio rutinera kakvi su Leko, Pokrivač ili Tonel, igrača koji bi itekako pomogli po pitanju čvrstine i taktičke discipline?

Osim kategorije prekršaja, Dinamo zauzima posljednje mjesto u kategoriji dobivenih zračnih duela, sa samo pet dobivenih po susretu. BATE ima dvostruko više, Cluj gotovo trostruko. Arsenal, momčad koja predvodi ovu statističku kategoriju, ima gotovo četiri puta više. Kako se većina zračnih dvoboja događa također na sredini terena, posrijedi je očito isti problem. Dinamo nema potrebnu čvrstinu i taktičku zrelost da bi bolje stajao na sredini terena.

Ovom smo prilikom naglasili samo dva problema na koje bi se moglo utjecati, jer gledajući realno, nikada Beqiraj neće postati klasni napadač, kao što nikada Čop neće moći rješavati situacije jedan na jedan protiv braniča u Ligi prvaka. Ali neke bi se stvari mogle promijeniti...