Nakon što je srpski sportski komentator Dejan Anđus, uoči utakmica šesnaestine finala Svjetskog prvenstva između BiH i SAD-a te Hrvatske i Portugala, otvoreno na TV Pinku rekao kako navija protiv Hrvatske i BiH, stigle su i prve reakcije.

U poduljem tekstu za Radio Sarajevo, bosansko-hercegovački novinar Dragan Bursać istaknuo je kako se u nogometu "ogledaju i individualni karakter, i odgoj, i kultura, i sposobnost da u protivniku vidiš rivala, a u pobjedniku čovjeka kojem možeš pružiti ruku."

"Zato poneke izjave vrijede mnogo više od devedeset minuta utakmice. One, naime, razotkriju čitav jedan mentalni sklop da ne kažem psihopatologiju. Sportski komentator iz Srbije Dejan Anđus upravo je to učinio.

Pred kamerama je, bez ikakve zadrške, priopćio kako uvijek navija protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U svim sportovima. Poželio je susjedima propast. Eto, baš tako. Priželjkuje golove protiv Bosne i Hercegovine, priželjkuje poraze Hrvatske, priželjkuje zadovoljstvo koje dolazi iz tuđe susjedske nesreće i poraza.

Tu više nema govora o sportu. Tu počinje patologija. Klinička patologija. Jer čovjek može navijati za svoju reprezentaciju do posljednjeg daha. Može tugovati kada ispadne. Može izgubiti interes za prvenstvo. Može čak ostati ravnodušan prema svim ostalim ekipama ili prestati pratiti sport. Ali mora postojati nešto duboko poremećeno, patološko u čovjeku koji poslije ispadanja ili bolje reći nekvalificiranja vlastite reprezentacije svu energiju usmjeri na želju da susjed izgubi", napisao je.

'Da susjedu crkne krava'

Zapitao se koja se duhovna praznina krije u čovjeku kojem je najveća radost tuđi poraz, a ne vlastita pobjeda. Usporedio je sve s poznatom uzrečicom "da susjedu crkne krava".

"Kakav kompleks nosi netko kome pobjeda Portugala ili Sjedinjenih Američkih Država vrijedi jedino zato što će rastužiti Bosance i Hercegovce ili Hrvate? Takva emocija nema veze sa sportom. Takva emocija ima ime. Mržnja. Čista, nepatvorena mržnja", naglasio je Bursać.

Dodao je da je Anđus nesretan, nevoljen i usamljen čovjek koji je sportske ideale pretvorio u katalog nacionalnih frustracija, umjesto da promovira sport, poštovanje prema protivniku i fair play.

'Čudna vrsta poštovanja'

"Još je zanimljivije da Anđus govori kako poznaje povijest i poštuje Bosnu i Hrvatsku. Čudna vrsta poštovanja. Poštovanje koje želi propast drugome. Poštovanje koje navija za svaki primljeni gol. Poštovanje koje se hrani porazom susjeda. Takav odnos prema svijetu odavno je napustio teren racionalnog.

Balkan je ionako prepun ljudi koji identitet grade na tuđoj nesreći. Godinama slušamo političare kojima svaka vijest iz Sarajeva, Zagreba ili Podgorice služi kao gorivo za vlastite frustracije. Svaki uspjeh susjeda doživljava se kao osobni poraz. Svaka medalja drugoga kao osobna prijetnja. Svaka pobjeda kao uvreda.

I onda se čudimo kada isti obrazac pređe na tribine, televizije i društvene mreže. Sport samo ogoli ono što je odavno živjelo ispod kože jedinke", ustvrdio je Bursać.

Građenje identiteta na mržnji

Zapitao se što BiH ili Hrvatska oduzimaju Srbiji ili Anđusu svojim pobjedama te ustvrdio da je odgovor - baš ništa. 

"Ulazak Bosne i Hercegovine među najbolje reprezentacije svijeta ne briše nijedan srbijanski gol. Hrvatska eventualna pobjeda nad Portugalom ne mijenja nijedan rezultat Srbije. Uspjeh susjeda nikome ništa ne uzima niti dokida.

Osim onome tko vlastiti identitet gradi na mržnji. Tada svaki tuđi uspjeh djeluje kao osobna katastrofa. Zato Anđusova izjava govori mnogo više o njemu, a ništa o Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj", ustvrdio je.

Dodao je da se Anđus hrani politikom, tabloidima i medijima koji nacionalnu netrpeljivost prodaju kao domoljublje, pri čemu se radi o zamjeni teza, jer ljubav prema svojoj zemlji nikad ne zahtijeva mržnju prema tuđoj. 

"Kada čovjek javno priznaje da mu najveće zadovoljstvo donosi poraz susjeda, tada više ne govori o sportu. Tada govori o sebi. O vlastitim strahovima, frustracijama, kompleksima i emotivnim deficitima. Dejan Anđus će, bez obzira na rezultat, ostati čovjek koji je pred milijunskim auditorijem demonstrirao kako izgleda trenutak kada mržnja obuče dres, pojede ličnost i predstavi se kao navijanje.

I upravo zato njegova izjava govori mnogo manje o Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a mnogo više o društvu koje je uspjelo uvjeriti dio svojih ljudi da je susjedov poraz najveći oblik patriotizma.

Svaka reprezentacija može izgubiti utakmicu. Čovjek koji izgubi sposobnost da u drugome vidi čovjeka izgubio je mnogo više od jednog meča", zaključio je Bursać.