tužnih deset godina

Sjećanja na Dubravka Pavličića koji je rušio i veliku Barcelonu predvođenu Ronaldom: Bili su to slavni dani, najljepše razdoblje...

03.04.2022 u 14:02

Bionic
Reading

U primorskom gradu Alicanteu, na jugu Španjolske, odaje se počast hrvatskom nogometašu Dubravku Pavličiću koji je ispisao jedne od najljepših trenutaka lokalnog kluba Hérculesa pa nakon teške bolesti ondje preminuo prije deset godina.

Kada nogometaši u bijelo-plavim dresovima istrče u nedjelju protiv Calvo Sotelo Puertollane u mislima će imati klupskog velikana.

'Naš kapetan će uoči utakmice odnijeti buket cvijeća navijačima, u sjećanje na njega', kaže klupski glasnogovornik Javier Llorens.

'Buket će tijekom čitavog susreta ostati kod kornera blizu ulaza s brojem 5 koji nosi njegovo ime', dodao je.

Hrvatski branič Pavličić igrao je za Hércules od 1994. do 1997. godine, a 1996. je s Hrvatskom stigao do četvrtfinala Europskog prvenstva. Preminuo je 4. travnja 2012. od raka gušterače.

Hércules, koji nosi ime po snagatoru iz rimske mitologije, danas je posrnuli div. Na svoj 100. rođendan natječe se u četvrtoj španjolskoj ligi.

Navijači, dok se uspinju na tribinu kroz ulaz s brojem 5, tugaljivo gledaju prema sjajnoj pločici na zidu. Na njoj je fotografija dugokosog mladića koji je zaustavljao Barcelonu s velikim Ronaldom Nazarijom.

'Bili su to slavni dani, najljepše razdoblje', kaže 58-godišnji Benito Sánchez koji je s Pavličićem igrao u zadnjoj liniji Hérculesa. Te 1994. godine Pavličić je došao iz Rijeke a Sánchez iz obližnjeg Castellóna. Cilj im je bio uvesti drugoligaša Hércules u Primeru.

Tada je ondje igrao i Željko Adžić čija je supruga prevoditeljica pomagala obojici Hrvata u svladavanju španjolskog jezika.

'Dudo je imao veliku energiju. U igri je bio izuzetno pažljiv, dobro je izlazio naprijed s loptom. Volio je velike utakmice', prisjeća se Sánchez.

Na stadionu José Rico Pérez, kapaciteta 29.500 mjesta, došla je Barcelona B u lipnju 1995. U tom zadnjem prvenstvenom kolu Pavličić je zabio pogodak u pobjedi od 2:0. Hércules tada nije izborio viši rang ali se Pavličić učvrstio u reprezentaciji Hrvatske koja je tih ratnih dana skrenula pozornost svijeta na sebe.

'Mi smo s posebnim motivom igrali za Hrvatsku. Htjeli smo svijetu pokazati tko smo i što smo', kaže Nikola Jerkan koji je s Pavličićem i Igorom Štimcem činio obrambeni trojac na ispunjenom Poljudu u utakmici s doprvakom svijeta Italijom.

'Naježili smo zbog atmosfere koja nas je dočekala na stadionu. Navijači su dva sata uoči početka bili ondje', dodaje.

Hrvatska i Italija odigrali su 1:1 a Pavličić je sudjelovao svih 90 minuta.

'Dubravko je bio jako zahvalan igrač, bio je polivalentan pa je igrao više pozicija u obrani. Uvijek discipliniran i usredotočen na posao. No, prije svega sjajan dečko', ističe Jerkan koji se kasnije kao igrač Ovieda susretao s njime u Španjolskoj.

Hrvatska je, ostavivši u kvalifikacijama Italiju iza sebe, otputovala u ljeto 1996. u Englesku na Europsko prvenstvo. U svom prvom velikom natjecanju kao samostalna država ispala je u kontroverznoj četvrtfinalnoj utakmici s Njemačkom.

'Još uvijek čuvam Dudin dres s tog prvenstva', ističe Sánchez u svom domu u Alicanteu. 'Nas dvojica smo bili veliki prijatelji pa mi je poklonio taj svoj povijesni dres'.

Pavličić, koji je 1987. bio svjetski prvak s mladom reprezentacijom Jugoslavije, upisao je 24 nastupa za Hrvatsku.

Nakon tog Europskog prvenstva konačno je s Hérculesom zaigrao u Primeri. Na Camp Nou je čuvao najveću Barcinu zvijezdu Ronalda, a onda svojim pogotkom za 2:1 započeo preokret kojim je ekipa iz Alicantea slavila 3:2.

Godine 1997. otišao je iz Hérculesa, nakon 48 utakmica i sedam zabijenih golova, u Salamancu. Te godine mu se rodio sin Tim, najstariji od troje djece. S njima i suprugom Višnjom ostao je živjeti u Alicanteu nakon završetka igračke karijere. Otvorili su praonicu automobila.

'Nakon prestanka igranja bio je u dobroj fizičkoj formi, igrao je padel i druge sportove', kaže Sánchez. 'Zato je vijest o njegovoj bolesti i preminuću bila ogroman šok za sve', napominje.

Sánchez, kao jedan od njegovih najboljih prijatelja, znao je za bolest te ga je posjećivao u bolnici u obližnjem gradu Elcheu.

'Nije htio da ljudi znaju da je bolestan', rekao je.

Nekadašnji igrački div Hérculesa preminuo je 4. travnja 2012. od raka gušterače s 44 godine.

'Nedostaje mi. Ponekad gledam njegove utakmice', kaže njegov sin Tim.

'Ja sam imao sreće pa sam mogao malo više uživati u njegovom društvu od mojih mlađih brata i sestre', dodaje. Tim je prošao omladinsku školu Hérculesa pa kao stoper igrao u Gorici dok se nije ozlijedio. Zatim se vratio u Alicante gdje s majkom vodi posao s praonicom. Sestra je pak bila kadetska prvakinja Španjolske u tenisu.

'Često se događa da klijenti kada vide prezime odmah pitaju jesmo li mu u rodu. Drugi nam pak pričaju anegdote s njim', kaže Tim.

U nedjelju će se ponovo, baš kao toliko puta u prošlosti, stadionom prolamati 'Dudo, Dudo!'.

'Ljudi ovdje jako vole Dudu. Ne samo zbog igračkih nego zbog ljudskih kvaliteta', kaže Sánchez, član udruge veterana Hérculesa. Sánchez je u lipnju 2012. sudjelovao u postavljanju pločice s Pavličićevim imenom. Tom obilježavanju nazočili su brojni igrači, navijači, novinari...

'Ljudi ga se sjećaju, on i dalje živi u svima nama', kaže Sánchez. 'A to je važnije od pločice'.