Glavni junak zove se Vozinha.

Vratar Zelenortskih Otoka posljednjih je dana postao globalna senzacija nakon sjajnih nastupa protiv Španjolske i Urugvaja, ali njegova životna priča možda je još impresivnija od onoga što pokazuje na terenu.

Danas ima 40 godina, a profesionalni nogomet počeo je igrati tek s 25.

U vremenu kada najveći talenti već kao tinejdžeri potpisuju milijunske ugovore, Vozinha je do profesionalnog nogometa stigao mnogo kasnije i težim putem. Upravo zato mnogi njegov uspon smatraju jednim od najneobičnijih na ovom Svjetskom prvenstvu.

Njegova priča posebno je dirnula navijače nakon što je otkrio kako su ga odgojili baka i djed. Upravo po baki dobio je nadimak Vozinha, što na portugalskom znači baka.

A onda je stiglo Svjetsko prvenstvo.

Prvo je sa Zelenortskim Otocima šokirao Španjolsku osvojivši veliki bod, a zatim i Urugvaj. Njegove obrane obišle su svijet, a interes za njega eksplodirao je preko noći.

Dok su se društvene mreže punile snimkama njegovih intervencija, još više pažnje privukla je emotivna priča o njegovoj majci Candidi Évori.

Nakon utakmice sa Španjolskom Vozinha nije mogao sakriti emocije jer njegova majka nije dobila vizu za ulazak u Sjedinjene Američke Države i nije mogla uživo gledati ostvarenje njegova sna.

Nekoliko dana kasnije stigao je sretan rasplet.

Candida je dobila vizu, doputovala u Miami i napokon zagrlila sina. Fotografije njihova susreta obišle su svijet i dodatno učvrstile status Zelenortskih Otoka kao jedne od najljepših priča ovog prvenstva.

U samo nekoliko dana Vozinha je od gotovo nepoznatog vratara postao globalna zvijezda.

Ne zbog velikog transfera.

Ne zbog luksuznog života.

Nego zbog priče koja podsjeća zašto ljudi vole Svjetska prvenstva.

Jer ponekad najveći junaci nisu oni od kojih se to očekuje.