Izjava je to Luke Kaliterne, legende Splitskog kluba, a upravo je to izjava koja ocrtava Mišinu boljku koja je djelom i utjecala na partije Hajduka i konačni rastanak sa klupom 'bilih'. Pa pokušajmo doći do razloga ovog rastanka…

1. Rezultat

Pomalo je smješno sad pričati da je rezultat loš kad se u sezonu ušlo sa mislima o ostanku i sredini tablice. No, kroz sezonu je Hajduk pokazao da «gdje ima dima ima i vatre» i dobrim rezultatima i prije svega onim što smo svi željeli – HAJDUČKOM IGROM – na lica svojih navijača vratio osmjeh i nadu. Dobar dio sezone Hajduk se mota oko 2.mjesta, u kupu i sretno i spretno zaobilazi prepreke. No, činjenica da zadnjih recimo mjesec dana taj Hajduk jako pada, djelom možda i zbog raznih ozljeda, ali – u nekoj od svojih prošlih analiza spomenuo sam da Hajduk prije Rijeke konačno ima cijeli tjedan da digne formu, posloži igrače i u Jadranski derbi krene jako i po Europu. Što se desilo? Nakon uvodnih 10 minuta – Hajduk nestaje sa terena i biva pregažen do poluvremena (čak i doslovce pregažen jer je smješno na koji je način Benko pregazio Maloču a sudac ništa vidio). Sa druge strane u kupu smo zamalo prokockali prednost iz Koprivnice, u lošoj partiji, koja je najavila sve probleme koji Hajduka čekaju do kraja sezone (gradski derbi, 3x Lokomotiva, Dinamo…) i sa te strane sasvim je razumljiva bojazan uprave da Europa na koju nisu previše računali prije sezone, a bila je tako blizu – izostane. Ne treba ni pričati koliko bi recimo 2 puta pun stadion napunio blagajnu kluba i pomogao klubu na putu stabilizacije.

2. Taktičke vratolomije

Upravo ono što piše u naslovu tribine, a ne mogu se oteti dojmu da je Mišo zadnjih mjeseci napravio svoju bazu igrača koju je jako teško ili nikako bio voljan mjenjati, pa tako imamo situaciju da će Stojanović igrati lijevog beka, lijevo krilo, ili čak i desnog beka - pa se stječe dojam da on mora igrati. Nerazumljivo mi bilo i forsiranje Nižića (prije nego se ozljedio) ili korištenje Jakoliša a ne recimo Bašića ili Kiša kao jokera zadnjih 10ak minuta utakmica kroz veljaču i ožujak. Naprosto se «zaljubio» u Maglicu i bez obzira što on igra daleko ispod razine koja je potrebna za Hajdukovih prvih 11 – čim njega nema Mišo je vukao 3-4 promjene u ekipi umjesto da napadača zamjeni napadačem, lijevo krilo lijevim krilom a desnog beka desnim bekom. Mnogo puta je momčad ostajala izgubljena vratolomijama, iz aviona se vidjela i izgubljenost Milića (čas stoper, čas zadnji vezni), a usljed svih ozljeda, promjena mjesta igračima i nervoze – napredak u igri i prezentacijama Hajduka izostao je kroz čitavo proljeće.

3. Sukobi na relaciji – uprava - sportski direktor - trener

U svemu ovome – vrlo bitna stavka, Mišo se po riječima predsjednika kluba 'oteo kontroli'. Tvrda je to glava Miše Krstičevića, beskompromisan radnik, neki su rekli i 'gonič robova', nije podilazio nikome, pa ni predsjedniku ili sportskom direktoru koji su po hijerarhiji ispred njega. U pripremi nove sezone teško je posložiti stvari ako neki ljudi, zaduženi za struku i igrački kadar – međusobno ne pričaju. Već sam najavljivao proteklih mjeseci da će netko od njih morati otići, odlazak obojice možda je najbolje rješenje, tim više što Krešić sa Brazilcima, Nižićem i Jakolišem nije položio ispit zvan – dovođenje pojačanja.

Što reći na kraju? MIŠO HVALA TI, nakon nekoliko sezona srce mi je bilo puno, gledao sam Hajduk – i to HAJDUČKI HAJDUK, žao mi je što ideš, no možda je ipak bilo vrijeme, ostavio si puno dobrog mom klubu, i od srca ti želim da se vratiš jednog dana, još bolji i iskusniji – i da napraviš ono za što živiš – odvedeš Hajduka do trofeja… Zaslužio si to jer u malo kojem treneru, članu uprave, sportskom direktoru ili igraču, sam zadnjih 10ak godina vidio toliko ljubavi prema Hajduku...