Ondje je izloženo pismo koje je Wirtz napisao kada je imao samo 12 godina. U njemu je opisao svoj tadašnji život, školu, prijatelje, hobije, ali i veliki nogometni san koji se kasnije počeo ostvarivati.

Pismo je datirano 28. svibnja 2015. godine. Wirtz je tada bio učenik šestog razreda u školi Abtei u Brauweileru. Već tada se morao osamostaliti, što nije bilo lako jer je Nijemac najmlađi u obitelji s devetoro djece.

'Pozdrav! Danas je 28. 5. 2015. Imam 12 godina i idem u šesti razred, u 6D, u školi Abtei u Brauweileru. Imam sjajne prijatelje u školi i u nogometu te provodim puno vremena s njima', napisao je tada Wirtz.

Već tada je bilo jasno koliko mu nogomet znači. Napisao je da mu je najdraži predmet tjelesni odgoj, dok mu je od glavnih školskih predmeta najdraži engleski: 'Kao hobi igram nogomet, kao što sam već spomenuo. Ponekad vozim bicikl ili role. Trenutačno mi je nogomet jako zabavan jer ću sljedeće sezone igrati za momčad u kategoriji iznad moje.'

U pismu je bilo i dječje iskrenosti. Wirtz je napisao da ga tada smeta to što njegovi školski prijatelji više nisu toliko dobri prema njemu kao prije: 'Ono što me sada muči jest to što moji školski prijatelji više nisu tako dobri prema meni kao prije, ali siguran sam da će se to uskoro promijeniti. Vjerujem da ću u budućnosti imati divnu suprugu i dvoje djece.'

Zanimljiv dio je onaj o njegovim planovima. Wirtz je tada napisao da najprije želi završiti školu, a zatim postati nogometaš. Kao najveći uzor naveo je Neymara: 'Što se tiče mojih školskih ciljeva, prvo želim završiti srednju školu. Nakon toga se nadam da ću postati nogometaš i igrati na istoj razini kao moj najveći idol: Neymar Jr.'

Desetljeće kasnije, to pismo izgleda posebno simbolično. Dječak koji je sanjao da jednog dana dosegne razinu svog idola postao je jedan od najvažnijih igrača njemačkog nogometa. Wirtzova priča zato danas djeluje kao podsjetnik na početak puta koji je krenuo vrlo jednostavno: dječjom ljubavlju prema nogometu i velikim snom zapisanim na papiru.