Od igrača koji je ove sezone zabio gotovo četvrtinu Evertonovih golova u Premiershipu se puno očekivalo, no do sada nije pokazao gotovo ništa. Još uoči prvenstva je Marc Wilmots tvrdio kako Belgija nema zamjenu za ozljeđenog Bentekea i kako Lukaku ne može nastupiti u ulozi napadača koji može primiti i zadržati loptu i uključiti svoje suigrače u igru. Lukakuove brojke nakon prve dvije utakmice to potvrđuju.

Prema podacima portala WhoScored, u utakmici s Alžirom je imao dvadeset dodira lopte, od čega ju je čak sedam puta izgubio, pet puta su mu je oduzeli alžirski igrači a dva puta ju je izgubio zbog loše kontrole kod primanja. Protiv Rusije je imao tek 16 dodira i tri puta ju je gubio zbog slabe kontrole. Nedostatak ikakve uspješne suradnje s Hazardom i Mertensom je potencijalno vrlo jaku ofenzivnu liniju Belgije sveo na individualne pokušaje dva krilna igrača i znatno smanjio prijetnju za alžirski i ruski gol.

Prve dvije utakmice su potvrdile kako je Wilmots bio u pravu kada je sumnjao u Lukakuove mogućnosti igranja 'sidruna'. Prije prvenstva je najavio kako će ga koristiti u utakmicama u kojima će igrati povučeno i čekati priliku iz kontri, pri čemu bi Lukakuova brzina i snaga mogle doći do izražaja. Takvu belgijsku igru smo mogli vidjeti protiv Hrvatske u Zagrebu, kada je Lukaku zabio dva gola.

U utakmicama u kojima Belgija dominira posjedom, poput utakmice s Alžirom, ili ima nešto viši posjed od suparnika, poput prvog poluvremena s Rusijom, do izražaja dolaze Lukakuove mane. Loš u držanju i distribuciji lopte i ne baš tehnički najpotkovaniji napadač svijeta, a bez prostora za korištenje svoje brzine, u prve dvije utakmice je jedva sudjelovao u igri.

Njegova prilika bi mogla doći u drugoj fazi natjecanja, ako Belgija protiv jakih reprezentacija zaigra defenzivnije i time mu se otvori više prostora za brze prodore. Wilmots je već i prije prvenstva bio svjestan njegovih mana i kako ga najbolje koristiti. Pitanje je zašto nije poslušao vlastite riječi.