Nakon odlaska Igora Tudora iz Hajduka, na našem community portalu Tribina.hr povela se velika rasprava koliki je to udarac za klub. Jedan od naših najboljih analitičara i veliki navijač Hajduka misli kako je sam Tudorov odlazak u perspektivi možda i dobra stvar za klub
Igor Tudor je srčan trener! Zbog toga je i stekao brojne simpatije kako kod mene tako i kod ostatka navijačkog puka. Kao takvom mnoge su mu se stvari tolerirale, pa i uporno guranje Nižića, kojeg većina publike ne može organski podnijeti, pa konstantno slanje Kiša na posudbe koji je tamo redovito davao više golova nego što bi odigrao utakmica, pa i potpuno suprotnu strategiju na terenu u odnosu na strategiju NO i Uprave o razvoju mladih igrača radi unosne prodaje u budućnosti i lakšeg financijskog opstojanja kluba.
Mnoge stvari su mu se tolerirale, sve zbog te njegove srčanosti uz koju su navijači i klub jednostavno išli zajedno unatoč ponekim lošim rezultatima. U ratu Hajduka s HNS-om ta njegova srčanost je pogotovo došla do izražaja pa ja zahvaljujući svom protestnom ne odlaženju s terena dok ga nisu ispratili zaštitari postao i "Uno di noi", drugim riječima jedan od nas.
Sad Tudora više nema i to nije nikakva drama kao što mediji prezentiraju taj događaj, iskreno mislim da NO i Upravi je ovo došlo kao jedno olakšanje iako u najgorem mogućem trenutku, tri dana prije jadranskog derbija. Teško je bilo doći i potjerati nekoga koga publika ipak voli unatoč svim njegovim manama i greškama, a sada je on to sam napravio i otišao. Tudor je otišao zato što mu se nakupilo, što je sasvim u redu. Čovjek bi htio trofeje, a nalazi se u klubu u kojem je to trenutno zadnje na pameti. Stavio je izgradnju svoga trenerskog imena ispred kluba što mu osobno zamjeram, ali i to je razumljivo.
Kulminiralo je na transferu Nikole Žižića iz slovenske Krke gdje je NO odbor stopirao dolazak tog stopera nakon što je Uprava sve dogovorila. Znači nema govora o sukobu na relaciji Brbić-Tudor ili Vučević-Tudor. Jednostavno, NO je odbio obaviti taj transfer jer se apsolutno kosi sa sportskom strategijom Hajduka!
Tudor je inzistirao na stoperu, otpisao Jonjića koji je sasvim solidno igrao u Osijeku, nije davao priliku tri mlada perspektivna stopera Domeju, Šimiću i Z. Miliću, zatim je prognozirao odličnu karijeru A. Miliću kao stoperu pa ga držao na lijevom beku toliko da je ovaj nezadovoljan otišao iz kluba za male novce. Uz tri zrela stopera (Maloča, Milović, Nižić) i tri mlade dopune (Domej, Šimić i Z. Milić) Tudor je tražio sedmog stopera. Žižića, 27. godišnjeg braniča koji se u svojoj dugoj karijeri naigrao u klubovima poput slovenske Krke i Solina.
Tudor je također u karijeri imao i brojne promašaje, pa ne treba zaboraviti njegovo inzistiranje na igraču Istre Jou, kojeg je otjerao nakon tjedan dana u klubu, pa ni Iluridzea kojeg je osobno tražio poslije Dile Gori da bi i on otišao, tu je i Bukva, Abduholikov i još pokoja uslišena želja Igora Tudora koju je on kasnije vrlo jednostavno odbacio. Osim svega toga, Tudor ima još jedan veliki grijeh, a to su mladi igrači. Vlašić, Balić, Hairlahović, Maloku, J. Bašić, Šimić, Z. Milić su imena koja ste trebali puno bolje poznavati u nogometnom smislu pa bili vi ili ne navijači Hajduka. Šokantan je podatak da vjerojatno znate samo za Vlašića, a još šokantniji da ne bi znali ni za njega da ta zla Uprava nije prisilila trenera da u Tursku na pripreme vodi mladi dvojac Vlašić-Balić koji bi trebali biti budućnost Hajduka.
I sad eto nema više Igora Tudora, nema "Uno di noi"-a, al i dalje ima Hajduka, i dalje ima hajdukove mladosti za koju se nadam da će u proljetnom djelu dobiti puno više prostora pokazati kvalitetu, povećati svoju cijenu i u budućnosti klubu donijeti kako financijski tako i rezultatski prosperitetniju budućnost.
