Iako je Fenerbahče po želji Obradovića promijenio gotovo cijelu momčad u odnosu na prošlu sezonu, čini se da će biti moćniji nego ikada. Od igrača iz prošle sezone ostali su samo Bogdan Bogdanović, Jan Vesely, Melih Mahmutoglu, ali su zato stigla zvučna pojačanja kao što su bivši NBA igrači Pero Antić, Ekpe Udoh i Luigi Datome te, naravno, pojačanja na poziciji braniča kao što su Kostas Sloukas i Bobby Dixon. Međutim, zbog problema s ozljedama te umorom nekih igrača koji su igrali Eurobasket, većinu nabrojanih igrača ljubitelji košarke u Zadru nisu mogli vidjeti na terenu.

'Ovo nije normalna situacija jer još nismo odigrali pripremnu utakmicu u kompletnom sastavu. Uskoro odlazimo u SAD gdje ćemo protiv NBA klubova Brooklyna i Oklahome odigrati dvije pripremne utakmice, a za uigravanje imamo još samo tjedan dana', kazao je Obradović uoči finala.

Na pitanje ima li ove godine snažniju momčad nego lani, kazao nam je:

'Promijenili su gotovo cijelu momčad, a uz tri igrača koja su nam ostala, Bogdanovića, Jan Veselog i Mahmutogla, već u Zadru se moglo vidjeti kako će Antić i Udoh biti velika pojačanja. Imamo i nekoliko mladih igrača u momčadi i mogu reći da nas čeka još puno posla. Odlazimo u SAD igrati protiv NBA momčadi, a znamo da te utakmice neće imati veze s realnošću.'

Turska košarka posljednjih godina ima jednu od najjačih liga u Europi. Prošle sezone do titule je iznenađujuće došla Karsiyaka iz koje ste, između ostalog, doveli Bobbyja Dixona (Ali Muhammed, op.a.)?

'Jako je dobro što postoji interes za tursku košarku, a što se Karsiyake tiče, mogu samo reći da je to momčad koja ima izvanredan domaći teren i da su igrali cijele sezone s puno energije. Uz to su igrali i sjajnu obranu s naglaskom na zonski presing.'

Kao igrač bili ste poznati po sjajnom šutu izvana i nevjerojatno visokoj paraboli lopte. Zašto danas u Europi nema takvih šutera kao što je to bilo normalno u vaše vrijeme kada su gotov nepogrešivi bili vaš suigrač iz čačanskog Borca Androić, zatim Petar Popović iz Zadra, braća Petrović iz Cibone, Predrag Šarić, Boban Janković i drugi?

'Ja osobno na svakom treningu radim individualno s igračima, što mi je puno važnije od taktike. Naravno da je taktika važna, ali ako imate igrače koji su tehnički potkovani i brzo napreduju, tada će vam napredovati i igra. Istina, danas nema puno pravih šutera, a zašto je tako, teško je reći. Prije je bilo nemoguće vidjeti da neki šuter promaši kad ostane sam na šutu.'

U vašim momčadima svake godine ima po nekoliko igrača s prostora bivše Jugoslavije. Jesu li igrači s ovih prostora nadareniji od ostalih?

'Iskreno, nije mi to toliko važno. Meni je najvažnije da igrač može pomoći momčadi koju vodim. Ako igrač dolazi s ovih prostora, to mi samo olakšava posao zbog komunikacije jer govorimo isti jezik (smijeh). Najgore je kada napravite lošu provjeru, a ja sam poznat po tome da sve pratim kod igrača kojeg želim, od karakternih osobina preko njegova ega ili načina na koji se uklapa u ekipu. Slično kao NBA skauti, vodim brigu o detaljima.'

Malo ljudi zna priču kako ste preko noći postali trener, praktički na vrhuncu igračke karijere. Zvuči nevjerojatno da ste na klupu Partizana sjeli kao reprezentativac bivše države?

'Bio sam na pripremama za EP u Rimu 1991. i Dragan Kičanović ponudio mi je posao trenera Partizana. Odluku sam donio preko noći jer mi je Kićo rekao 'sad ili nikad'. Svi moji, od obitelji do prijatelja, bili su protiv, ali sam donio odluku jer sam taj posao želio raditi. Eto, ispalo je kako je ispalo (smijeh).'

Za kraj nas zanima je li vam žao što se niste okušali kao trener u NBA ligi. Nakon što se napustili klupu Panathinaikosa, pisalo ste da ste bili jako blizu...

'U toj godini kada sam pauzirao, pojavila se ta ideja jer sam, na poziv svog dobrog prijatelja Joea Dumarsa, pratio rad Detroit Pistonsa. Proveo sam s njima cijele priprema te prvu utakmicu u sezoni i praktički sam bio dio momčadi. Dumars je od mene tražio da mu govorim apsolutno sve što vidim i jedne večeri smo intimno pričali o tome što bi mi trebalo da budem NBA trener. Iskreno, ja sam vidio da bih bez problema mogao biti trener u NBA-u i vjerujem kako bi svi treneri iz Europe mogli to raditi, kada je znanje u pitanju. Proces adaptacije nije lak i trebalo bi provesti nekoliko mjeseci u nekom klubu, ali uvjeren sam da će netko od europskih trenera ubrzo otići u NBA', kazao nam je Obradović naglasivši kako među europske trenere ipak ne računa Mikea D'antonija ili Davida Blatta, Amerikance koji su se afirmirali u Europi.

'Čestitke Blattu koji se u prvoj NBA sezoni plasirao u finale.'

Tako je 55-godišnji Obradović rekao najveću istinu o europskim trenerima. Nema sumnje da će ove riječi mnogim mladim trenerima koji tek dolaze uliti dodatno samopouzdanje…

Na pitanje ima li želje i ambicija jednoga dana ipak se okušati u NBA ligi, kazao je:

'U ovom trenutku samo živim za Fenerbahče. Sastavio sam novu momčad, pun sam energije i pun sam želje za radom. Imam ugovor još dvije godine i ne bih o toj temi (NBA) uopće razgovarao. Razlika u odnosu Europa-NBA je manja nego ranije, ali isto tako treba reći kako su oni i dalje neprikosnoveni, što se pokazalo u finalu prošlogodišnjeg SP-a protiv Srbije (129:92 za SAD, op.a.).'