Početkom devedesetih malo je toga upućivalo na to da će São Paulo uskoro postati najbolja momčad svijeta. Klub je imao financijskih problema, novi trener nije želio ni preuzeti momčad, a kada je napokon pristao, situacija je bila toliko teška da mu klub nije mogao plaćati ni hotelski smještaj.
Samo dvije godine kasnije taj isti trener srušio je Cruyffovu Barcelonu. Godinu poslije pao je i veliki Milan Fabija Capella.
Čovjek iza jednog od najljepših uspona u povijesti južnoameričkog nogometa bio je legendarni Telê Santana.
Kada je 1990. stigao u São Paulo, Santana je već ozbiljno razmišljao o tome da napusti nogomet. Prethodno je kratko vodio Palmeiras, a na klupu São Paula vratio se nakon neuspješne epizode iz 1973. godine.
Klupska financijska situacija nije bila sjajna. Santana se nekoliko godina kasnije prisjetio da mu São Paulo u trenutku dolaska nije mogao plaćati ni hotel, a službena povijest kluba potvrđuje da je trener jedno vrijeme doista živio u trening-centru.
No upravo je ondje počelo stvaranje čudesne momčadi.
Santana je preuzeo São Paulo na desetom mjestu brazilskog prvenstva i odmah ga preporodio. Momčad je pod njegovim vodstvom nanizala devet utakmica bez poraza te stigla sve do finala prvenstva. Već 1991. São Paulo je osvojio brazilsko prvenstvo, a Santana je počeo stvarati momčad koja će obilježiti jednu eru.
Bio je opsjednut detaljima i tehničkim usavršavanjem igrača. Jedan od njegovih najvećih projekata bio je Cafu. Budući kapetan Brazila nije isprva bio klasični desni bek, a pod Santanom je radio na igri uz aut-liniju i centaršutu dok nije postao jedan od najboljih na svijetu na svojoj poziciji.
U momčadi su bili i Raí, Müller, Zetti, Toninho Cerezo, Palhinha i drugi igrači koji će uskoro postati dio klupske povijesti.
A onda je stigla 1992. godina.
São Paulo je osvojio Copa Libertadores i izborio utakmicu za naslov svjetskog prvaka protiv Barcelone Johana Cruyffa. Bila je to ona slavna Barcelona s Ronaldom Koemanom, Pepom Guardiolom, Michaelom Laudrupom i Hristom Stoichkovom, aktualni europski prvak i momčad koja je ušla u povijest kao Cruyffov 'Dream Team'.
Barcelona je u Tokiju povela preko Stoichkova, ali São Paulo nije pokleknuo.
Raí je izjednačio u prvom poluvremenu, a potom u završnici iz slobodnog udarca zabio za preokret i pobjedu 2:1. Klub koji samo dvije godine ranije nije imao novca ni za hotel svog trenera postao je prvak svijeta.
A Santana nije stao.
São Paulo je 1993. ponovno osvojio Copa Libertadores te se vratio u Japan. Ovaj put s druge strane stajao je Milan Fabija Capella, predvođen velikanima poput Franca Baresija i Paola Maldinija.
U spektakularnoj utakmici São Paulo pobijedio je 3:2. Odlučujući pogodak postigao je Müller, a brazilski klub drugu je godinu zaredom osvojio naslov svjetskog prvaka.
Koliko je cijela priča bila nevjerojatna, pokazuje još jedan detalj iz tog razdoblja. São Paulo je 1992. imao priliku dovesti tada gotovo nepoznatog tinejdžera po imenu Ronaldo Nazário. Za budućeg 'Fenomena' tražilo se samo oko 15 tisuća dolara, ali čelnici kluba procijenili su da je cijena previsoka i posao nije realiziran.
Na kraju im ni takav promašaj nije zaustavio uspon.
Telê Santana ostao je u São Paulu do 1996. godine, a s klubom je osvojio deset službenih trofeja - među njima dva Copa Libertadoresa, dva naslova svjetskog klupskog prvaka i brazilsko prvenstvo.
Od čovjeka kojem klub nije mogao platiti hotelsku sobu do trenera momčadi koja je u dvije uzastopne godine pobijedila Barcelonu i Milan.
Malo koja nogometna priča bolje pokazuje koliko se toga može promijeniti u samo nekoliko godina.
