Percepcija pijanih milijardera koji umjetno stvaraju velike momčadi često površno i vulgarno prati novopečene europske nogometne gigante. La Gazzetta dello Sport dokazala je da ima i gorih, i to među najvećim talijanskim klubovima
Zajednički su kroz posljednjih prosječno 20 godina tajkunske obitelji na čelima Intera, Milana i Juventusa u vlastite klubove upumpale oko dvije milijarde eura u današnjem novcu!
Najviše je pritom trošio Interov vlasnik i predsjednik Massimo Moratti, naftni magnat koji klub vodi od 1995. godine. U proteklih je 17 godina u klub bespovratno uložio, iliti za potrebe vlastitog hobija izgubio, 1.16 milijardi eura.
Milanov vlasnik Silvio Berlusconi, koji u posljednjih najmanje pet godina daleko više izvlači iz kluba no što mu donosi, u proteklih je 26 godina (klub je preuzeo 1986.), na klupski račun uplatio 593 milijuna eura.
Kad je u pitanju Juventus, jedini talijanski klub osim Lazija i Rome s dioničkom vlasničkom strukturom, u posljednjih je 11 godina, otkako su njegove dionice izlistane na Milanskoj burzi, obitelj Agnelli preko svoje tvrtke Exor S.p.A. svejedno u klub upumpala 225 milijuna eura vlastitog novca.
Gazzettin ekspertni tim posebno je napomenuo da su navedena sredstva bila bespovratna, tj. da su spomenute iznose vlasnici darovali klubovima da bi pokrivali minuse u poslovanju ili namicali sredstva za igračka pojačanja. Isti im nikada nisu vraćeni.
Odvojila je Gazzettu tu vrstu transakcija od klasičnih posudbi, koje su si vlasnici vraćali.
Besmislene lamentacije o umjetnim klubovima s puno novca ovim su argumentom u dobroj mjeri demistificirane. Potpuno će nestati jednog dana kad i ako se, kao što je bio slučaj s trima talijanskim velikanima u posljednjih 20-ak godina, Manchester City, PSG ili Abramovičev Chelsea, koji je to već uspješno činio nekoliko puta, naosvajaju nacionalnih i europskih trofeja.
